Istraživanja pokazuju da su veze između osoba koje su zajedno prolazile kroz ratna, a time često i traumatska iskustva, jedne od najdubljih veza koje pokazuju…
Prvi dio psihosocijalnih karakteristika braniteljskih prosvjeda
3. Sličnost članova mase
Iako su ispred Ministarstva branitelja okupljeni pojedinci različitih stavova i političkih opredjeljenja, jedno im je zajedničko – svi su hrvatski branitelji, odnosno svi su sudjelovali u Domovinskom ratu. Taj snažan osjećaj identifikacije s čitavom grupom dovodi do intenzivnog emocionalnog uključivanja u prosvjede koji je pokretač daljnje aktivacije i angažmana pojedinca u prosvjedima.
Sličnost članova mase karakteristika je na koju vladajući trenutno pokušavaju utjecati kako bi smanjili širenje prosvjeda na ostale skupine, ali i smanjili broj trenutno okupljenih branitelja. U tu svrhu kreće se s isticanjem različitosti među okupljenima: razdvajaju se stopostotni invalidi od ostalih, razdvajaju se „desničari“ od „ljevičara“, imućniji od siromašnijih itd. Međutim, branitelji se ne daju. Ratna iskustva, kao i zajednički pretrpljene postratne nedaće, nedvojbeno su ih povezale u jednu skupinu.
Istraživanja pokazuju da su veze između osoba koje su zajedno prolazile kroz ratna, a time često i traumatska iskustva, jedne od najdubljih veza koje pokazuju naše iznimne kapacitete za suosjećanje i nesebično pomaganje. To su veze koje taktika „Zavadi pa vladaj“ do sada nije uspjela prerezati, a nadamo se da neće ni u budućnosti.
Međutim, ono gdje vladajući uspješno pobjeđuju je isticanje razlika između branitelja i ostalih skupina u Hrvatskoj. Isticanjem braniteljskih mirovina i povlastica uspješno izazivaju bijes ostalih građana. Studenti se osjećaju zakinutima zbog poskupljenja doma i cijena u menzama pa će smatrati da su braniteljski prosvjedi beskorisni jer oni imaju zavidne povlastice i mirovine. A kolike su plaće i pogodnosti naših političkih službenika? To se uspješno izbjegava kao tema.
Branitelji su zapravo u vrlo sličnoj poziciji kao i ostale skupine. Imaju isti cilj, samo usmjeren na druge osobe. Većini skupina u Hrvatskoj konstantno se režu prava i povlastice. To je ono što bi nas sve trebalo povezati s braniteljskom populacijom, a iz njihovih prosjeda možemo naučiti mnoštvo o snazi mase u postizanju vlastitih ciljeva koji su nesukladni ciljevima vladajućih.
4. Zajednički cilj
Zajednički cilj često se navodi kao temelj za nastajanje prosvjeda, no ne i jedini preduvjet. Ako nema zajedničkog cilja neke skupine, neće nastati ni prosvjedi. Kad zajednički cilj postoji, potrebno je imati skupinu ljudi koja će organizirati prosvjede i motivirati ljude na uključivanje.
Ipak nije dovoljno samo dobro definirati cilj, već je iznimno važno koliko pojedinac vjeruje da će se prosvjedima ostvariti grupni ciljevi i postići promjena. Navedeno bih izdvojila kao ključan faktor u objašnjenju pitanja zašto su se baš hrvatski branitelji organizirali i krenuli u prosvjede, a ostale skupine, neke i jače zakinute od branitelja, šute i miruju.
Analizom hrvatskih portala, komentara na objavljene članke te kontaktom s hrvatskim građanima, može se zaključiti kako se većina njih osjeća bespomoćnima. Smatraju da njihov glas ne može puno doprinijeti i da ničim ne mogu utjecati na odluke vladajućih je su oni – vladajući.
No branitelji su već jednom dobili bitku koja se činila nemogućom. Nadvladali su brojčano i oružano nadmoćniju skupinu. To je nedvojbeno utjecalo na razvijanje njihovog osjećaja samoefikasnosti zahvaljujući kojem su krenuli u prosvjede. Upravo zbog toga ne sumnjaju u ostvarenje svojih ciljeva, dok je većina hrvatske javnosti skeptična. Tko će biti u pravu, vrijeme će pokazati.
Da se vratimo na definiranje zajedničkog cilja prosvjeda. Većini hrvatskih građana još uvijek nije jasno koji je cilj okupljenih branitelja. Nije im jasno zašto traže smjenu ministra branitelja, njegove zamjenice i pomoćnika. Nakon višetjednog slušanja braniteljske strane priče, zaključujem da ih motivira nešto više od Glavaševićevog govora. To je bila tek kap koja je prelila čašu.
Iako za sada u medijima nisu najuspješnije istaknuti razlozi prosvjeda, ključno je da sami članovi skupine jasno vide cilj i svrhu okupljanja. Dok god se definirani cilj ne ostvari, velika je vjerojatnost da će branitelji i dalje prosvjedovati ispred Ministarstva, posebno ako uzmemo u obzir sljedeću činjenicu: kad se ljudi jednom uključe u prosvjed, nastavljaju prosvjedovati čak i nakon što počnu sumnjati da će njihov cilj biti ostvaren na taj način.
Naime, branitelji su već više od tri tjedna ispred Ministarstva, spavaju u šatorima u nezavidnim uvjetima i na niskim temperaturama. Vjerojatno je dosta njih zapostavilo i svoje druge obaveze, posebno obiteljske. Kada bi sada prekinuli s prosvjedima, sve bi to bila uzaludna žrtva i zato su uloženi trud, vrijeme i energija motivatori braniteljima da nastave s prosvjedima.
Nakon razmatranja opisanih karakteristika prosvjeda, može se zaključiti kako je vjerojatnost nastavka prosvjeda do ostvarenja braniteljskih zahtjeva vrlo vjerojatna. Usudila bih se zaključiti kako je to skupina u Hrvatskoj najsposobnija za ovakav pothvat i borbu za svoje ciljeve.
Bez obzira na ishode, braniteljski prosvjedi grupni su proces vrlo zanimljiv za područje socijalne psihologije. Kada bi bio poznat konkretan tijek njihove organizacije, analiza prosvjeda bila bi značajno uspješnija i važnija za znanost. Poznavanjem pokretača prosvjeda mogli bismo odrediti najvažnije karakteristike potrebne za uspješnu mobilizaciju ljudi, pored već definirane bogate društvene mreže. Dublje istraživanje također bi se moglo provesti analizom medijskih članaka s braniteljskim prosvjedima kao temom, što bi bilo zanimljivo i u području komunikologije.
