Pročitajte što o načinu skrbi za hrvatske vojnike i branitelje te odnosu vladajućih prema braniteljima misle stručnjaci: psihijatrica Marijana Braš i psihologinja Lovorka Brajković.
Braniteljski.hr u svojim je člancima već temeljito obradio temu PTSP-a. Pisali smo o obilježjima i povijesti te bolesti (link), načinu njezine dijagnoze (link), vremenu pojavljivanja simptoma PTSP-a (link) i kvaliteti života osoba oboljelih od PTSP-a (link).
Sada vam prenosimo što o PTSP-u i načinu njegovog liječenja misle drugi stručnjaci, odnosno psihijatrica i psihoterapeutkinja Marijana Braš te klinička psihologinja Lovorka Brajković, zaposlenice Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja (ZIKZ). Taj institut ima za misiju omogućiti čovjeku da vodi zdrav i kvalitetan život unatoč ograničenjima koja mu donese bolest, odnosno da u fokusu bude oboljela osoba sa svojom životnom pričom, a ne dijagnoza.
Dr.sc. Lovorka Brajković, suvoditeljica projekta “Na prvoj crti zdravlja”, za Jutarnji.hr osvrnula se na nedavnu izjavu ministra Predraga Matića o tome kako je PTSP politička i socijalna kategorija smatrajući je opasnom jer braniteljima treba respekt, a ne prebrojavanje i politiziranje:
“To je isto kao da Alzheimerovu bolest proglasimo političkom i socijalnom kategorijom. To je dodatno stigmatiziranje psihijatrijskih bolesnika. Uostalom, vidljive su promjene u mozgu osobe pogođene PTSP-om. Nisam nikad u svojoj praksi dobila zahtjev da napišem bilo kakav nalaz da bih riješila društveno-političko-socijalni problem. Nažalost, danas se javnost više bavi visinom mirovina ratnih vojnih invalida, a manje njihovim patnjama.”
Nadodaje kako je to ujedno i netočna kvalifikacija jer je PTSP znanstveno verificiran kao kronični poremećaj.
Dr.med. Marijana Braš, zamjenica ravnatelja ZIKZ-a i docentica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, otkriva kako se posljednje dvije godine u svojoj ordinaciji suočava s pravom eksplozijom “novih” PTSP-ovaca – onih koji nisu tražili pomoć zbog srama, najčešće zbog straha od gubitka posla, a zbog pravilnika ne mogu steći status ratom prouzročenog PTSP-a jer je rok za prijavu prošao 2005. (o toj smo problematici već pisali u sklopu akcije “Jedan dan – jedan problem” na linku).
Marijana Braš zalaže se za to da svaka bolnica ima veteranski program, ali i za osnivanje veteranskih rehabilitacijskih centara. U Izraelu je vidjela kako vojnici i nakon borbe mogu voditi normalan život zahvaljujući pomno osmišljenom državnom sustavu. Fasciniralo ju je kako je cijelo društvo upregnuto da im pomogne, a upravo je socijalna podrška ključna da PTSP bude i ostane što dulje u remisiji:
“Izrael nakon toliko ratova ima samo 3000 oboljelih od PTSP-a jer silnu energiju i novac ulažu u sustav i prevenciju, samo njihovo Ministarstvo obrane ima nekoliko stotina psihijatara, psihologa i socijalnih radnika… Spremni su intervenirati momentalno kad je branitelj u nevolji. I ne samo da su spremni, nego znaju i kako. Pritom od svih veterana ne radi samo četiri posto njih, i to onih koji su ili potpuno slijepi ili bez ekstremiteta. Za one koji imaju PTSP država je osigurala adekvatne poslove i goleme porezne olakšice. Brojne države u svijetu nisu dale vojnicima da odu u mirovinu i ostanu kod kuće jer je kućna izolacija poput tempirane bombe – jača osjećaj izoliranosti i odbačenosti. Trebalo bi povećati programe resocijalizacije i rehabilitacije za naše branitelje. Samo psihijatrijsko liječenje i višestruke hospitalizacije s puno administrativnih prepreka, na koje su osuđeni naši branitelji, naprosto nije dovoljno. U mnogima od njih ostao je neiskorišten zdravi potencijal. Oni sami vape za pomoći i zdravim životom.”
Članak u cijelosti možete pročitati na linku.
Izvor: Jutarnji.hr
FOTO: Braniteljski.hr
