Događaji oko Agrokomerca bili su od prvorazredne važnosti za SR BiH i Jugoslaviju. Time je propalo jedno od najvećih i najuspješnijih poduzeća u Republici, smijenili su se najmoćniji političari…
Događaji oko Agrokomerca bili su od prvorazredne važnosti za SR BiH i Jugoslaviju. Time je propalo jedno od najvećih i najuspješnijih poduzeća u Republici, smijenili su se najmoćniji političari, a bijes velikog dijela jugoslavenske javnosti bio je usmjeren na sve one koji su imali ikakve veze s ovom aferom. Kao što je u prijašnjim člancima navedeno, ogroman broj poduzeća bavio se nezakonitim radnjama, ali nijedno od njih nije sankcionirano na ovako drastičan način, kao što je bio slučaj s Agrokomercom.
Čitava afera temeljila se na krivičnom poslovanju Fikreta Abdića i poslovodstva Agrokomerca u jugoslavenski platni sustav. Samo tijekom 1985. godine bilo je registrirano čak 131 014 slučajeva financijskih prijestupa. Abdićev slučaj 1987. godine bio je samo jedan u nizu slučajeva. Rukovodstvo tvornice napravilo je prijestup u kojem su izdali mjenice bez pokrića u iznosu od 400 milijuna američkih dolara u čak 63 banke. Samo pogled na ove brojke itekako je bio sporan, ali najveći problem za jugoslavenski komunistički vrh u Beogradu bio je upravo Fikret Abdić i njegove političke ambicije.
Ističu se dva ključna faktora – Pozderčevo inzistiranje na očuvanju avnojskog koncepta federacije te Abdićevo jačanje muslimanske krajine usred zamišljenog srpskog političkog prostora – koja je trebalo rezolutno riješiti. Njih dvojica stvarali su ozbiljan problem srpskoj nacionalističkoj politici i trebalo ih se što brže ukloniti.
Zbog afere Agrokomerc te pronevjere mjenica Fikret Abdić zavšio je u zatvoru iz kojeg izlazi 1990. godine. Izlaskom iz zatvora nije izgubio nimalo na popularnosti, upravo suprotno. U Stranci demokratske akcije (SDA) postaje poželjan čovjek za mjesto člana predsjedništva Bosne i Hercegovine. Upoznavanjem i daljnjom suradnjom s Alijom Izetbegovićem prihvaća članstvo u SDA.
Obojica su služila zatvorske kazne prije 1990-ih, a tijekom tog razdoblja nalaze se u politici. Alija Izetbegović osnovao je Stranku demokratske akcije, a Fikret Abdić zbog montiranog procesa kao junak u očima običnih muslimana pristupa SDA-u nekoliko dana prije izbora. Fikret Abdić tvrdi:
„Salijetali su me iz mnogih stranaka, imao sam poruka i iz reformiranog Saveza komunista, ali ja sam čekao da vidim gdje će moj narod.“
Prije izbora, Izetbegović i Abdić su bili najpoznatiji političari. Jedan je poznat po Sarajevskom procesu iz 1983., a drugi po aferi Agrokomerc iz 1987. godine. Josip Jurčević o Aliji Izetbegoviću te njegovu ulasku u politički život Jugoslavije ističe:
„Tako je u BiH 1969./ 1970.g. napisana i Islamska deklaracija kojoj je autor Alija Izetbegović, koji je nakon 1990. godine postao predsjednik Predsjedništva BiH. Budući da je Alija Izetbegović zagovarao radikalnu panislamističku angažiranost (da se: „s ideja i planova prijeđe na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje“, da: „musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu islama“ itd.) te je na različite načine djelovao na njenu ostvarenju, jugoslavenski je režim 1983. godine sudski procesuirao (tzv. Sarajevski proces) Aliju Izetbegovića i veću skupinu osoba pod kaznenom optužbom udruživanja radi neprijateljske djelatnosti i neprijateljske propagande.“
Najveći skup muslimana u povijesti BiH bio je u Velikoj Kladuši, sjedištu Fikreta Abdića. Alija Izetbegović o tim danima ističe:
„25. augusta 1990. u Foči se okupilo više od 100 hiljada članova i simpatizera Stranke. Skup će ostati upamćen, pored ostalog, po tome što je na njemu klanjana dženaza šehidima i nevinim žrtvama četničkog terora u Foči u Drugom svjetskom ratu. Dvadeset dana kasnije Osnivačka skupština u Velikoj Kladuši okupila je 200 hiljada ljudi i bila najveći politički skup ikad održan u Bosni. Dominirale su dvije naše poruke: prva – muslimani neće prihvatiti krnju Jugoslaviju i druga – muslimani će, ako zatreba, oružjem braniti Bosnu.“
Time je izbor sveo na samo dvije mogućnosti – građanska republika ili građanski rat.
U Bosni i Hercegovini bili su održani prvi višestranački izbori, 18. studenog 1990., te je u idućih petnaestak dana bila konstituirana nova republička vlast. Zanimljivost svega bila je ta da je Alija Izetbegović izabran na mjesto predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Prvoizabrani je svakako trebao biti Fikret Abdić koji je dobio 7, 59% glasova više od Alije, pri čemu je Fikret Abdić dobio je 46, 95% glasova, a Alija Izetbegović 39, 36% glasova.
Obojica izlaze u javnost te govore da se radi o zajedničkom dogovoru na obostrano zadovoljstvo, no u biti će to biti početak (otvorenog) sukoba za vodstvo među muslimanima. Fikret Abdić navodi:
„Imao sam 500 hiljada više od Alije! Poklonio sam Aliji mjesto koje je narod namijenio meni.“
Poslovni čovjek prepušta političko mjesto „radikalnom“ intelektualcu koji se uspjeva domoći čelnog mjesta u državi. Nije još otkriveno čemu takva Fikretova odluka te je li u pitanju pritisak SDA, nekoga trećeg ili se uistinu radilo o samovoljnoj odluci.
Hasan Bišćević, autor knjige „Abdićev put u izdaju“, navodi: „’Babo’ je prema tome svojevoljno ili po nečijoj želji pedantno omeđio područje svoga djelovanja. Gleda li se unatrag, izgleda da mu je sve vrijeme posebice bilo stalo da se zna kako ne pretendira na iskorak iz zavičaja.“ Ovo pitanje ostaje enigma te će idući događaji razdvojiti zajednički politički pravac Abdića i Izetbegovića. . .
