Danas se održava 305. Sinjska alka, drevno konjičko viteško natjecanje, jedino opstalo u Europi. Ove godine natječe se 17 alkarskih konjanika, a svečanost će iz državnog vrha popratiti predsjednik Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković i predsjednik sabora Gordan Jandroković.
Sinjska alka je tradicionalno viteško nadmetanje koje se svake godine održava početkom kolovoza u Sinju od 1715. godine. Prije glavnog natjecanja – Alke, provode se pripremna natjecanja – Bara i Čoja. Ovogodišnji pobjednik Bare je Ivo Zorica koji je u pripetavanju, pogodivši u sridu, pobijedio Alena Poljaka, a pobjedu u subotnjoj Čoji odnio je Petar Tomašević. Danas će svoje snage odmjeriti 17 natjecatelja – alajčauš Ivica Filipović Grčić, njegov zamjenik Ante Runje, prošlogodišnji slavodobitnik Frano Ivković, Josip Čačija, Jure Domazet Lošo, Denis Gugić, Andrija Hrgović, Nenad Marić, Alen Poljak, Tino Radanović, Mario Šušnjara, Frano Talaja, Petar Tomašević, Marko Vrca, Ante Zorica, Ivo Zorica i debitant Martin Šušnjara.
Slavna Alka trči se u spomen na obranu grada Sinja koji je od 7. do 12. kolovoza 1715. godine bio pod opsadom Osmanlija, te u slavu Gospe od Sinja koja uslišila molbe naroda te im pomogla u obrani. Najstarija pisana ostavština u kojoj se spominje Sinjska alka datira iz 1734. godine, a riječ je o tri soneta i jednoj odi, splitskog liječnika i glazbenika Julija Bajamontija, pisanih na talijanskom jeziku. Osim Sinjske alke, u ono vrijeme viteška natjecanja provodila su se i u ostalim predjelima Dalmacije, a najpoznatija su ona u Zadru (do 1820.), Makarskoj (do 1832.) i Imotskom (do 1840.). Međutim, Sinjska alka je jedino viteško natjecanje koje je preostalo, kako u Hrvatskoj tako i u Europi, što ju čini jedinstvenom i razlog je uvrštavanja Alke na UNESCO-v Popis Svjetske nematerijalne baštine 2010. godine.
Tijekom više od 300 godina duge tradicije, Sinjska alka je mijenjala svoj oblik i vrijeme održavanja. Prve svakogodišnje alke trčale su se na pokladni utorak, običajna Alka se odvijala na Veliku Gospu, a trčalo se još i za nekih svečanih prigoda. Postojao je i složeniji oblik Alke – Alka s kumovima, naime alkarskog konjanika bi pratio i zastupao kum na konju, a ovaj oblik prestao se izvoditi polovicom 19. stoljeća. Današnji oblik nastao je ujedinjenjem redovne svakogodišnje Alke s običnom Alkom 1849. godine, a ona se trčala 18. kolovoza, na rođendan tadašnjeg cara Franje Josipa I. Kad je car Karlo I. došao na vlast, mijenja se datum natjecanja prema njegovom rođendanu na 17. kolovoza. Nakon Prvog svjetskog rata, Alka se počinje održavati na prvu nedjelju nakon Velike Gospe, a od neovisne Republike Hrvatske na prvu nedjelju u kolovozu.
Najstarija sačuvana pisana pravila nastala su na temelju starijih pravila iz 1833. godine kada su uobličena u Statut. Pravila su slična kao i u ostalim srodnim viteškim nadmetanjima koja su postojala u ondašnjoj Europi. Natjecati se smije 12 do 17 alkarskih konjanika, a alkari koji se natječu moraju s konjem u punom trku, kopljem pogoditi željeznu alku na visini od 332 cm, obješenu na konop udaljen 160 m od starta. Alkarski kolut sastoji se od dva obruča sa zajedničkim središtem. Pogodak u središte ili u sridu donosi tri boda, pogodak u gornji pregradak dva, a u jedan od donjih pregradaka jedan punat. Slavodobitnik je alkar koji osvoji najviše punata, a u slučaju izjednačenja, kao što se dogodilo tijekom ovogodišnjeg održavanja Bare, odigravaju se dodatne trke ili pripetavanje. Ađutantovo je zaduženje obavijestiti vojvodu koji alkar ima najviše punata te mu potom i dovesti tu osobu, a vojvoda ga proglašava slavodobitnikom stavljajući mu plamenac hrvatske trobojnice na koplje. Svečani čin proglašenja slavodobitnika popraćen je pucanjem mačkula sa staroga Grada. Najistaknutiji alkar je Nikola Cerinić koji je tijekom 32 godine viteškog nadmetanja (1876. – 1899.) Alku dobio 12 puta, od čega tri puta pogodivši u sridu.
Sudjelovanje je od uvijek ograničeno na domaće mještane iz Sinja i Cetinske krajine koji su članovi Viteškog alkarskog društva. Natjecanje započinje tradicionalnom svečanom povorkom. Povorku predvodi dvored alkarskih momaka, između prve dvojice ide arambaša, a između posljednje dvojice arambašin zamjenik. Unutar momačke čete nalaze se bubnjari, a njih prati limena glazba koja svira tradicionalne koračnice. Slijedi ih barjaktar, sa zastavom Viteškog alkarskog društva i likom Gospe Sinjske, u pratnji od dva do šest konjanika sa sabljama. Zatim, između dvojice buzdovandžija ide štitonoša, a potom edek – konj bez jahača, s dva vodiča. Pretposljednji idu vojvoda i njegov ađutant, za njima u dvoredu jašu alkari, a na začelju povorke nalazi se njihov zapovjednik – alajčauš. Alkarski konjanici nose tradicionalnu odoru, koplje i sablju za pasom. U slučaju da vojvoda procijeni da nešto od opreme nije na mjestu, alkara se isključuje iz natjecanja. Kopljanicima pomažu alkarski momci, suborci viteza, koji vode brigu o konju i pridržavaju koplje. Oni su odjeveni u starinsku nošnju sa starinskim oružjem. Arambaša nosi raskošniju narodnu nošnju sa starinskim bogato ukrašenim trombunom na ramenu, a vojvoda je sav u zlatnom. Konji također imaju opremu, no najraskošniju i skupocjeniju nosi edek jer prema narodnoj predaji on predstavlja zarobljenog konja turskog paše iz 1715. godine. Inače tip konja Alkar uzgaja se u Alkarskoj ergeli, a karakteristike su mu brzina, mirnoća galopa i temperament. Osim tradicionalnog alkarskog natjecanja, gotovo svaka ulica i sinjsko nasilje ima i dječju alku koje se održava u drugoj polovici mjeseca nakon prave alke.
FOTOGRAFIJE – alka.hr
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Izvori:
Sinjska alka (2020.) Alka.hr, https://www.alka.hr/ (stranica posjećena: 8. kolovoza, 2020.)
„Sinjska alka: Ivo Zorica pobjednik ovogodišnje Bare” (2020.) Nacional.hr, datum objave: 7. kolovoza 2020., https://www.nacional.hr/sinjska-alka-ivo-zorica-pobjednik-ovogodisnje-bare/ (stranica posjećena: 8. Kolovza, 2020.)