Domovinski rat Izdvojeno

Oružje hrvatskih branitelja nakon pada vojarni JNA

Tijekom Domovinskog rata, hrvatski su branitelji teško dolazili do naoružanja. Glavni je razlog bio uvedeni embargo na samom početku rata, a najteže je bilo doći do teškog naoružanja. U takvim uvjetima, hrvatski branitelji su morali pronaći druge izvore naoružanja. Jedan od glavnih je bio zauzimanje vojarni JNA i preuzimanje njihovog oružja.. Na taj način najviše je oružja došlo u ruke naših branitelja i pripadnika HV-a. U daljnjem tekstu donosimo neka od tipičnih sredstava naoružanja pješačke postrojbe.

LAKA STROJOPUŠKA M 72

Proizvedena je u kragujevačkoj tvornici „Crvena Zastava“ po uzoru na Kalašnjikovu strojopušku RPK. M 72 ima dodanu regletu za ispravljanje pogodaka po smjeru na stražnjem nišanu. Cijev strojopuške je teška i ima urezane radijatorske diskove ispod plinskog cilindra. Gađanje je omogućeno dugim rafalima i stalnom paljbom. Postupno su proizvedene i neke modificirane inačice M 72.

Bubanj kojim se puni M 72 ima kapacitet 74 metka, jednako kao i ruski izvornik RPK. Razdaljina za koju je predviđeno otvaranje iznenadne paljbe M 72 iznosi 600 metara iako optimalne i učinkovite rezultate daje pri razdaljinama od 400 metara. Gađanje u visinu je moguće do 500 metara. Brzina gađanja iznosi 600 metaka u minuti, a praktična brzina gađanja je 120 metaka u minuti. Koristi streljivo M 43 kalibra 7,62 x 39 mm.

JUGOSLAVENSKE VERZIJE JURIŠNE PUŠKE AK 47

„Crvena Zastava“ je razvila inačice ruske jurišne puške AK 47 na temelju izvornog uzorka te puške s obzirom na to da nisu raspolagali njezinim modificiranim inačicama. Prve inačice AK 47 imale su osnovnu konstrukciju po uzoru na Kalašnjikov. Na inačicama su se mogla pronaći i neka vlastita rješenja, pa su tako prve od njih imale preklopni nišan smješten na poklopcu kućišta kao i kod M 56. Punile su se spremnicima kapaciteta 20 ili 30 metaka. Kasnije je „Crvena Zastava“ ovu inačicu jurišne puške predvidjela za ispaljivanje tromblonskih mina pa je preinačena plinska komora. Ugrađen je plinski regulator koji je sprječavao doticaj barutnih plinova u komoru. Nakon mnogih preinaka i pokušaja rješavanja raznih problema, u naoružanje JNA su usvojene inačice M 64 A i M 64 B. No, naknadno su se i te inačice modificirale prije same serijske proizvodnje. Inačice koje su serijski proizvedene dobile su naziv M 1970 i M 1970 A. M 1970 je predviđena za djelovanje na razdaljini od 400 metara za pojedinačnu paljbu i do 300 metara za paljbu kratkim rafalima, no učinkovitost rezultata se postizala na razdaljinama od 200 metara. Maksimalna nišanska linija je iznosila 1000 metara kod obje verzije, sa sklopivim kundakom i s drvenim kundakom. Brzina gađanja iznosila je 120 metaka u minuti, a krajnji dolet zrna je iznosio 2700 metara.

JURIŠNA PUŠKA AK 74

Proizvedena je u bivšem SSSR-u na temelju jurišne puške AK 47. AK 74 je proizvedena u kalibru 5,45 mm. Kao i kod AK 47, prednosti ove puške su bile jeftina proizvodnja i jednostavnost rukovanja njom. Razlikovala se od AK 47 po izmjenama na zatvaraču, spremniku koji je izrađen od plastike i staklenih vlakana i tako mu je znatno smanjena težina i po tome što je AK 74 na vrhu cijevi imala plinsku kočnicu.

Jurišna puška AK 74 je duljine 946 mm, a duljina cijevi je 415 mm. Težina prazne puške je 3,15 kg. Puni se spremnikom kapaciteta 30 metaka i koristi streljivo kalibra 5,45 x 39 mm. Brzina gađanja je 650 metaka u minuti, a razdaljina do koje je učinkovita iznosi 500 metara.

STROJOPUŠKA M 84

Proizvela ju je „Crvena Zastava“ po uzoru na rusku PK. PK je razvijena sedamdesetih godina te je u svijetu poznata kao najlakša strojopuška koja teži 9 kg bez postolja. M 84 je sredinom osamdesetih godina ušla u naoružanje JNA. Bitna prednost M 84 je bila što su se zastoji događali vrlo rijetko i bilo ih je lako ukloniti. Također, bila je vrlo jednostavna za proizvodnju i imala je veliku iskoristivost u napadu jer nije bilo potrebno puno pripreme za paljbu i imala je relativno mali trzaj. M 84 radi na načelu posudbe plinova iz kanala cijevi. U rukama hrvatskih branitelja moglo se naći i izvornih PK puški, no u manjem broju.

Strojopuška M 84 je duljine 1175 mm, a duljina nišanske linije je 663 mm. Težina prazne puške s postoljem iznosi 15 kg, a bez postolja 9 kg. Puni s redenikom kapaciteta 100 ili 250 metaka. Brzina gađanja iznosi 700 metaka u minuti iako je praktična brzina gađanja 250 metaka u minuti. Brzina streljiva je 825 metara u sekundi, a kalibar streljiva koje strojopuška koristi je 7,62 x 54 mm.

SNAJPERSKA PUŠKA M 76

Snajpersku pušku M 76 je 1970-ih godina razvila „Crvena Zastava“ kao nasljednika poluautomatske puške M 59/66. Vjeruje se da je proizvedena na temelju ruske snajperske puške Dragunov iako se ove dvije puške u mnogočemu razlikuju. Osim Dragunova, kao predložak je poslužila i puška M 70. „Crvena Zastava“ se tijekom proizvodnje M 76 susretala s mnogim poteškoćama, kao npr. problem iskorištavanja tlaka barutnih plinova. Kod ove puške su se hitci mogli ispaljivati samo pojedinačno. M 76 opremljena je optičkim i mehaničkim nišanskim spravama koje su omogućavale veću preciznost i gađanje na većim razdaljinama.

M 76 koristi streljivo kalibra 7,92 x 57 mm Mauser. Brzina gađanja je 30 metaka u minuti, a brzina streljiva iznosi 730 metara u sekundi. Puni se okvirom kapaciteta 10 metaka. Duljina puške je 1135 mm, duljina cijevi 550 mm, a teži 4,6 kg.

Ova puška se koristila u svim sukobima na prostorima bivše SFRJ, a njenim daljnjim razvojem je nastala snajperska puška M 91 čija proizvodnja nije bila u značajnom broju.

AUTOMATSKA JURIŠNA PUŠKA M70 („KALAŠNJIKOV“)

M 70 je najrasprostranjenija jurišna puška te je i jedna od posljednjih koje je Zastava Oružje proizvela u Jugoslaviji. Puška je napravljena prema Sovjetskom Kalašnjikovu AK 47. Proizvodnja je započela 1970. godine, a verzija sa sklopivim kundakom je postala standard jugoslavenske vojske. Napravljeno je nekoliko varijanti sa sklopivim i fiksnim kundakom. Razlikovala se od sovjetskog AK-47 upravo po sklopivom kundaku, te po koso odsječenom vrhu cijevi puške, kao i drvetu tikovini svijetle boje.

Namijenjena je neutraliziranju neprijateljske žive sile. Ima mogućnost ispaljivanja svih vrsta tromblona ako se postavi tromblonski nastavak kao i uništavanja oklopnih i borbenih vozila i bunkera. Na pušku je moguće montiranje prigušivača pucnja i raznih optičkih uređaja. Borbeni komplet čini 5 okvira u koje stane po 30 metaka. M 70 ima optimalne rezultate na udaljenosti i do 600 metara. Ova automatska puška je jednostavna i jeftina za proizvodnju i laka za održavanje. Osim u sukobima na području bivše SFRJ korištena je i u sukobima u Iraku, Libiji i Afganistanu gdje se pokazala pouzdanom bez obzira na vremenske uvjete. Regulator paljbe ima tri položaja: za pojedinačnu i rafalnu paljbu i položaj za kočnicu.

Duljina iznosi 960 mm, a duljina cijevi 415 mm. Teška je 4,11 kg i koristi streljivo kalibra 7,62 x 39 mm. Brzina ispaljivanja metka je 725 metara u sekundi, a brzina gađanja 620 metaka u minuti (borbena brzina gađanja je 120 metaka u minuti).

RUČNI RAKETNI BACAČ M 79 OSA

Ovaj raketni bacač je namijenjen uništavanju oklopnih borbenih sredstava neprijatelja. M 79 ima mogućnost ispaljivanja više projektila, odnosno do 40 projektila. Cijev je napravljena od stakloplastike u kalibru 90 mm. Razdaljina na kojoj se mogu uništavati neprijateljski oklopni ciljevi je do 350 metara ako su u pokretu i do 600 metara za nepokretne ciljeve. Učinkovita brzina gađanja je 4 rakete u minuti. Rakete ispaljene iz ovog bacača imaju mogućnost uništavanja čeličnog oklopa debljine do 400 mm. Pri rukovanja Osom, bitno je obratiti veliku pozornost postoje li iza nje okomite zapreke više od jednog metra i bliže od 10 metara. Postojanje takve zapreke daje mogućnost odbijanja reaktivnog mlaza natrag prema strijelcu.

Rakete izbačene iz M 79 imaju maksimalni dolet od 1960 metara. Težina praznog kontejnera iznosi 1,51 kg, a duljina 737 mm. Duljina čitavog bacača s kontejnerom iznosi 1910 mm, a duljina rakete 672 mm.

RUČNI RAKETNI BACAČ M 80 ZOLJA

Bacač M 80 Zolja namijenjen je protuoklopnoj borbi i uništavanju borbenih sredstava. Zolja je proizvedena u kalibru 64 mm. U protuoklopnoj borbi je učinkovita na razdaljinama do 300 metara, a ispaljena raketa može probiti čelični oklop debljine do 300 mm. Iza Zolje, na udaljenosti od 15 metara se ne smiju nalaziti ljudi niti bojna sredstva, a okomite zapreke moraju biti udaljene više od 7 metara. Ako raketa ispaljena iz Zolje ne udari u cilj nakon prijeđenih 400 metara doći će do samouništenja bojne glave.

Duljina u pohodnom položaju iznosi 800 mm, a u bojnom 1200 mm. Brzina rakete je 190 metara u sekundi, a učinkovita razdaljina pri gađanju ciljeva u pokretu iznosi do 250 metara.

BESTRZAJNI TOP M 60

Bestrzajni top ima gotovo jednaku namjenu kao i bacači, gađanje neprijateljskih ciljeva, bojnih sredstava u zgradama i bunkerima, no topovi imaju puno veću preciznost na većim razdaljinama. Top djeluje učinkovito na razdaljinama i do 1600 metara, ovisno o kojem je streljivu riječ. Minom M 60 P2R moguće je probiti čelični oklop debljine do 200 mm, a kumulativnim zrnom M 72 debljine oko 300 mm. Nišanska linija s optičkom nišanskom spravom za minu M 60 PR2 iznosi do 1500 m, a za zrno do 3000 metara. Poteškoće s topom M 60 su te što je potrebno učestalo mijenjati položaj topa tijekom bojnih djelovanja. To je potrebno zbog ispuštanja snažnog mlaza barutnih plinova nakon ispaljenja što neprijatelju otkriva položaj samog topa. Opasna zona ovog topa iznosi 25 metara i u tom krugu se ne smije naći ljudstvo ili oprema. Iza topa također ne smije biti okomitih zapreka. Nakon ispaljivanja 10 – 12 metaka potrebno je ohladiti cijev kako ne bi došlo do samo zapaljenja pregrijavanjem. Gume na M 60 nisu imale amortizere, a brzina po asfaltiranim putevima je bila 50 km/h.

RUČNA BOMBA M 75 KINDER JAJE

M 75 predstavlja prijelazni oblik između dviju vrsti ručnih bombi, obrambenih i navalnih. M 75 teška je 355 g. Omogućuje bacanje na udaljenosti od 30 – ak metara. Sastoji se od tijela koje je lijevano od plastične mase, eksplozivnog punjenja i upaljača. U tijelu bombe je smješteno oko 3000 čeličnih kuglica koje imaju ubojito djelovanje na razdaljinama do 12 metara. M 75 je namijenjena bacanju iz zaklona, a može se bacati iz stojećeg ili klečećeg stava. Na ovom tipu bombi često su se znali naći sabotirani upaljači, pa je trebalo znati da je uobičajeni upaljač ove ručne bombe crvene boje ili izvršiti provjeru izvlačenjem rascjepka iz upaljača. M 75 je najbolji učinak imala u zatvorenim prostorima ili rovovima.

PROTUPJEŠAČKA ANTIMAGNETNA MINA PAM -2

PAM 2 poznata i pod nazivom „pašteta“ namijenjena je onesposobljavanju i uništavanju neprijateljskog ljudstva detonacijom. Rabi se za masovno miniranje zemljišta. Ispravno postavljena, djeluje na svakom terenu i pod vodom. Minodetektori će teško pronaći ovu minu budući da nije rađena od kovine. S upaljačem, ova mina je teška oko 100 g. Sastavljena je od tijela, upaljača i britvila. Eksplozivno punjenje u tijelu se sastoji od oko 70 g tiještenog trotila. Pri nagaznoj sili većoj od 5 kp udarna igla potiče upaljivu smjesu i aktivira detonatorsku kapsulu i eksplozivno punjenje mine.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Gracin, Z.; Domovinski rat; Čovjek i borba; Hrvatska knjiga; Zagreb, 1995. 
  2.  Vojna povijest; Naoružanje u Domovinskom ratu; 2018.; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/naoruzanje-u-domovinskom-ratu-1242327
  3. Vojna povijest; Improvizirano oružje u Domovinskom ratu; 2018.; https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/improvizirano-oruzje-u-domovinskom-ratu-1257046
  4. Žilić, D.; Pješačko naoružanje u Domovinskom ratu; Ministarstvo obrane Republike Hrvatske; Zagreb, 2001.
  5. Đuro Gajdek; Snježana Pokorny; Čime smo branili Hrvatsku u Domovinskom ratu 1991.; Biblioteka Domovinskog rata; Zagreb, 2013.

O autoru

Marijana Dangubic

Magistra politologije, radno iskustvo stjecala je kao volonter portala Studentski.hr, zatim u TV produkcijskoj kući, te kao zaposlenik Udruge Rast na različitim projektima usmjerenima na podizanje kvalitete života hrvatskih branitelja i promicanje vrijednosti Domovinskog rata. Trenutno radi kao voditelj EU projekta „Neurotrening i biomehanika pokreta“ koji provodi Udruga Rast, a od 2018. godine piše za portal Braniteljski.hr na kojem je bila i glavna urednica.