Operacija „Burin“ je naziv za operaciju planiranu od strane Glavnog stožera Hrvatske vojske s ciljem prekida topničkih napada na dubrovačku rivijeru i dolinu Neretve koje je vršio Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske (VRS). Operacija je planirana za jesen 1995. godine, a plan je bio zauzeti dio istočne Hercegovine odakle su djelovale neprijateljske topničke snage.
Hercegovački korpus VRS je sustavno vršio topničke napade na dubrovačko područje i jugoistočnu Hercegovinu koja je bila pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane još od 1992. godine i to je bio glavni povod za planiranje Operacije „Burin“. Topnički napadi su za posljedicu imali velike materijalne štete i česta stradanja civila, kako na širem području Dubrovnika, tako i u Hercegovini. Stanovništvo juga Hrvatske je već dugi period očajnički prizivalo vojno rješenje terora Hercegovačkog korpusa i normalizaciju života. Nakon što je operacijom HV-a „Bljesak“ uspješno okončana okupacija zapadne Slavonije, jug Hrvatske je priželjkivao sličnu sudbinu i za svoj teritorij. Potiskivanje snaga Vojske Republike Srpske iz istočne Hercegovine je bilo nužno za osiguravanje juga Hrvatske. Napadima sa svojih položaja neprijatelj je lako mogao odsjeći Konavle od Dubrovnika i dobiti izlaz na more, kao i ugroziti dolinu Neretve napadima s planinskih položaja. Trebinje je imalo veliku geostratešku važnost za odvraćanje opasnosti od okupacije juga Hrvatske i dubrovačkog područja. U Trebinju su se nalazila zapovjedna i logistička uporišta VRS, a u okolici su se nalazili topnički položaji s kojih su napadali dubrovačko područje, pa bi se uklanjanjem neprijateljskih postrojbi s tih položaja onemogućili napadi na jug Hrvatske i osigurali položaji u neposrednoj blizini hrvatske granice. Osim navedenih motiva, smatralo se i da je povoljan trenutak za takvu operaciju jer završetkom operacija „Ljeto – 95“ i „Oluja“, veliki broj snaga HV-a više nije bio vezan za središnju Hrvatsku i mogao se premjestiti na Južno bojište, a snage VRS-a su bile raspoređene na drugim bojišnicama u BiH, te su smatrali da u slučaju hrvatskog napada, snage VRS-a ne bi mogle obraniti čitavo područje koje nadziru. General zbora Zvonimir Červenko je 3. rujna 1995. godine izdao zapovijed za napadnu operaciju „Burin“.
Već sredinom kolovoza 1995. godine započelo je izviđanje dijela terena za izvršavanje operacije, a početkom rujna je u Dubrovnik počela stizati topnička oprema iz drugih dijelova Hrvatske. 21. rujna je u Metkoviću formirano Istaknuto zapovjedno mjesto Glavnog stožera HV-a odakle je trebala biti vođena operacija. Na mjesto zapovjednika je postavljen Mate Obradović koji je potom izvršio nadzor postrojbi Južnog bojišta koje su trebale sudjelovati u napadu. Osim čelnika HV-a, položaje i postrojbe za napad je obišao i ataše SAD-a u Hrvatskog, što je značilo da su SAD upoznate sa stanjem na tom području. Hrvatsko vijeće obrane i Armija BiH su također vršili pripreme za operaciju, te je na sastanku u Mostaru dogovaran plan zajedničkog djelovanja. Operacija je isplanirana u dvije etape koje su ukupno trebale trajati 4 do 5 dana. U prvoj etapi je planirano razbijanje srpskih snaga na prednjoj crti obrane i ovladavanje brdom Žegulja, južnim padinama Dabarskog polja, Ljubinjem i područjem od južnog dijela Popova polja do poligona Grab u Zupcima. Druga etapa je trebala onemogućiti izvlačenje snaga Vojske Srpske Krajine te ih prisiliti na bezuvjetnu predaju.
S obzirom da se Europska Unija pokazala nesposobnom da uz pomoć UN-a riješi i okonča rat, SAD je odlučila intervenirati i kreirati mirovni plan kojim je dana slika Jugoslavije koja se smatra prihvatljivom. Cilj SAD-a je bio prisiliti pobunjene Srbe u Hrvatskoj da polože oružje i priznaju ustavni poredak RH, a srpske pobunjenike u BiH prisiliti da pristanu na podjelu teritorija u omjeru 51:49% i odustanu od zahtjeva za neovisnost Republike Srpske. Za ostvarenje tog cilja, SAD su koristile vojna i diplomatska sredstva. Thomas Holbrooke, izaslanik američkog predsjednika je u rujnu 1995. jasno rekao Tuđmanu kako, sukladno mirovnom planu SAD-a, hrvatske i bošnjačke snage nakon oslobađanja jugozapadne Bosne ne bi trebale nastaviti prema Banja Luci i Bosanskoj krajini što se odnosilo i na ostale dijelove Republike Srpske i istočnu Hercegovinu. Takav stav je bio potkrijepljen činjenicom da bi se zauzimanjem tih područja drastično narušio teritorijalni omjer 51:49 kao preduvjet mirovnog sporazuma. Također, problem su bile i izbjeglice, te se smatralo da bi padom Banja Luke i Trebinja SR Jugoslaviju preplavilo oko pola milijuna izbjeglica te bi postojala mogućnost za novo razbuktavanje rata. Kako bi bili sigurni da će se ovaj uvjet ispoštovati, SAD su HV-u i bošnjačkom vrhovništvu zaprijetile napadom NATO-a ako ne poslušaju. Spletom takvih događanja na međunarodnoj sceni, operacija „Burin“ je odgođena i suspendirana, Istaknuto zapovjedno mjesto Glavnog stožera HV-a je stavljeno u stanje mirovanja, a časnici vraćeni u matične postrojbe.
No, već u listopadu su nastavljene pripreme na operaciju te su provođeni treninzi i izviđanja prostora. Hercegovački korpus nije prestajao s napadima, unatoč potpisanom primirju između sukobljenih strana. Napadi su bili sve češći, a nerijetko su uključivali civilne ciljeve. U SAD-u, u Daytonu, su započeli mirovni pregovori sukobljenih strana. S obzirom na tijek pregovora, uspjeh pregovora je bio vrlo upitan, pa je predsjednik Tuđman odmah jasno rekao da će ako pregovori propadnu, odmah nastaviti rat. Načelnik GSHV-a Červenko je, sukladno tim riječima predsjednika, izdao novu zapovijed za operaciju „Burin“ 7. studenog. Nova zapovjed je sadržavala manje izmjene u odnosu na prvu. S obzirom da je izvođenje operacije ovisilo o ishodu pregovora u Daytonu, nije određen točan datum provedbe operacije.
Pregovori u Daytonu su potrajali do 21. studenog kada je dogovoren okvirni sporazum o miru u Hrvatskoj i BiH, koji je potom potpisan u Parizu 14. prosinca. S obzirom da je ishod mirovnih pregovora ipak bio dogovoreni sporazum o miru, operacija „Burin“ je obustavljena. Započela je demobilizacija postrojbi i raspuštanje formiranih zapovjedništava namijenjenih za provedbu operacije na Južnom bojištu.
FOTO: Wikipedia
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Raguž, J.; Operacija „Burin“ – planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istočne Hercegovine 1995. godine; Hrvatski institut za povijest; Zagreb, 2009.