Izdvojeno Jezik Kultura Novosti

Objavljena knjiga Domagoja Vidovića “Priča iz pradavnine”

Knjigu proznih tekstova uglednoga hrvatskoga jezikoslovca Domagoja Vidovića “Priča iz pradavnine” objavilo je Društvo dubrovačkih pisaca (DDP).

Knjiga, navodi autor u predgovoru, sadržava dužu pripovijetku u formi ‘vrtijeljke’ – priče koja se stalno vraća na svoj početak, dvije duže pripovijesti u spomen na Itala Calvina, jedan putopis kroz prostor i vrijeme, jednu smješnicu i dvije bračarije, jednu ljubavnu priču te kratak dvodijelni izlet na otok.

Naglašava kako je većina cjelina tematski ili ozračjem povezana s dubrovačkim područjem, a dva su iznimkom, iako ne potpunom jer je jedna cjelina povezana s Bokom kotorskom koja se s Dubrovnikom stoljećima odmjeravala, a otočke se uspomene odnose na otok koji je nekoć nosio ime u kojemu se krije grčka riječ élaphos. 

Akademik Luko Paljetak u pogovoru ističe kako Vidovićeva knjiga proznih tekstova pokazuje autora kao pre/pričevača drevnih, i vlastitih, mitova, ostvarenih različitim narativnim postupcima i taktikama. 

Oni su, naglašava, i post/modernistični i antički klasični, vitke rečeničnosti, učeno združeni s pučkim izričajima u neprestanom, sizifovski osrećenom naporu odmjeravanja sa svijetom u kojem, poput Perzefone, autor rado boravi, i svijetom gdje je prisiljen boraviti.

Paljetak napominje kako je u Vidovićevu pripovijedanju početno-završna točka – groblje, groblje uspomena, odnosno, groblje uspomena koje se na vrtijeljki/vrtuljku/vrteški Vidovićeve opsesivne teme, neprestano vraća u optjecaj. 

U toj, u biti mitološkoj priči, Vidović sinkretički dovodi u su-odnos niz različitih likova iz grčke mitologije, bajki Ivane Brlić Mažuranić i Vladimira Nazora, Držićevih pastorala i komedija, ali i svoje likove, sazdane po receptu starih naših bajki i predanja, piše Paljetak i dodaje kako na tom vrtuljku, sličnom svojevrsnom horizontalnom Fortuninu kolu/roti, djeluju i grade pripovijetku Atena i Perzefona, Posejdon, Orion i Meropa, Mnenozina, Svebor i Kosjenka, Palunko i Neva, Grižula, Omakala i Dragić, ali i Tješidrug, Tomris i Kalojanis, a pridružuje im se Hektorovićev Paskoje i Gundulićev Grdan.

Svi oni, okretanjem te vrtijeljke, centrifugalno se raspršuju iz autorova i svog mitološkog svijeta, u svijet čitalaca na koje Vidović računa, i ne računa, vjerujući ipak da će neki putnik neke zimske noći ući u meandre njegova teksta, ocjenjuje Paljetak. 

Centripetalno pak oni svi sabiru se na polaznom mjestu da bi u parovima pošli u potragu za onim za čim i sam autor traga, napominje i dodaje kako je u središtu svega priča o proljetnoj Perzefoni, koja ciklički, kao ponavljanje vječno istog, izranja u Vidovićeve rajeve, i o onoj zimskoj  koja se vraća u svoj i njegov Had.

Domagoj Vidović rođen je u Metkoviću 1979. Diplomirao je lingvistiku i hrvatski jezika i književnosti 2004. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istome je fakultetu doktorirao 2011. s temom Antroponimija i toponimija Zažablja. Voditelj Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te njegove metkovske podružnice.Objavio je više znanstvenih knjiga, a književne tekstove objavljuje u časopisu Literat.

https://www.glasistre.hr/kultura/2023/06/28/objavljena-knjiga-domagoja-vidovica-prica-iz-pradavnine-870776

O autoru

identitet.hr