Domovinski rat Izdvojeno Povijest

O početcima srpske pobune na pakračkom području – Pakrac u vrijeme „balvan revolucije“ u kolovozu 1990. godine

Čelnici pobunjenih Srba odlučili su u kolovozu 1990. godine održati referendum o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj. U hrvatskom vrhu se procjenjivalo da je umjesto izjašnjavanja srpskog stanovništva u vezi autonomije namjera organizatora referenduma destabilizacija vlasti te širenje straha i neizvjesnosti među građanima Hrvatske. U pojedine policijske postaje na području sjeverne Dalmacije i Like 17. kolovoza 1990. poslane su snage specijalne policije, čiji je pokušaj oduzimanja naoružanja pričuvnog sastava policije u pojedinim mjestima završio nemirima. Bio je to početak oružane pobune dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj, poznat pod nazivom „balvan revolucija“.

Na području zapadne Slavonije tijekom ljeta 1990. osnovana je stranačka mreža Srpske demokratske stranke, koja je, kao i u sjevernoj Dalmaciji, bila glavni nositelj srpske pobune na ovom području. Njezino aktivnije angažiranje zamjetno je upravo od sredine kolovoza 1990. godine. Istovremeno s akcijama kninskih čelnika pobunjenih Srba koje su vodile prema srpskoj autonomiji te s početkom oružane pobune na širem kninskom području, u zapadnoj Slavoniji dolazi do zaoštravanja međunacionalnih odnosa i sve češćih incidenata. Epicentar napetosti i međunacionalnih tenzija bilo je pakračko područje, no pogoršanje sigurnosne situacije i međunacionalni sukobi obilježili su sigunosnu situaciju na području čitave zapadne Slavonije.

U vrijeme nemira i „balvan revolucije“ i na zapadnoslavonskom području dolazi do povećanja napetosti. Kao neposredan povod iskorišteno je osnivanje HDZ-a u pakračkoj općini. Naime, u Pakracu je 19. kolovoza 1990. godine održana osnivačka skupština HDZ-a, kojoj su prisutvovali predsjednik Vlade RH Stipe Mesić, ministar unutrašnjih poslova Josip Boljkovac, potpredsjednik Sabora RH Stjepan Sulimanac i drugi. Sudionici osnivačke skupštine namjeravali su nakon njezina završetka na zgradu općinske skupštine izvjesiti novu hrvatsku zastavu (s povijesnim grbom). No, istovremeno se u Pakracu okupilo i nekoliko stotina Srba koji su povicima i bacanjem kamenja ometali održavanje osnivačke skupštine. Prosvjednici su bili naoružani pištoljima, ručnim bombama i noževima. Izvješće o ovom događaju podnio je i  načelnik bezbjednosti u 265. motoriziranoj brigadi JNA, prema kojem se u Pakracu ukupno  okupilo otprilike 6.000-7.000 ljudi koji su bili podijeljeni u dva tabora; „lica odana HDZ-u“  te s druge strane „lica srpskog življa“, koja su po završetku skupa okružila zgradu, ne dozvolivši da se na zgradu općine izvjesni hrvatska zastava. O raspoloženju i namjerama druge grupe načelnik bezbjednosti u 265. motoriziranoj brigadi  zabilježio je:

Kod meštana srpskog življa primećena je odlučnost u suprotstavljanju politici nove hrvatske Vlade, tako da je skoro svaki građanin kod sebe imao nož, pištolj, a neki čak i ručne bombe. Srpski živalj bio je spreman da po cenu života, a i upotrebe vatrenog oružja i drugog oružja spreči isticanje hrvatske zastave na SO Pakrac.

Pri tom je važno spomenuti da je na čelo pakračkog HDZ-a izabran liječnik Ivan Šreter, koji je, usprkos njegovoj miroljubivosti i smirivanju međunacionalnih tenzija, odmah po početku otvorenog rata u zapadnoj Slavoniji zarobljen, mučen i zatim ubijen, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.

Navedeni događaj jedan je od mnogih koji svjedoče da je zapadnoslavonsko područje gotovo u korak pratilo događanja na kninskom području. Pakrački ogranak SDS-a bio je jedan od aktivnijih na tome području, te su u Pakracu tijekom sljedećih mjeseci drastično pogoršani međunacionalni odnosi. Uslijedilo je nekoliko incidenata koje su izazvale naoružane grupe pobunjenih Srba, što je u jednom trenu dovelo i do intervencije specijalne policije. Pobunjeni Srbi na zapadnoslavonskom području za to su vrijeme sve otvorenije radili na organizaciji pobune, kao i na stvaranju srpske teritorijalne autonomije na tome području. Svojevrsni vrhunac toga bila je nelegalna odluka Skupštine općine Pakrac o pristupanju pakračke općine Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina (SAO Krajini) te stavljanju pakračke policijske postaje pod nadležnost SUP-a SAO Krajine. Nakon toga, početkom ožujka 1991. godine, pobunjeni policajci srpske nacionalnosti zauzeli su pakračku policijsku postaju, te su u grad poslane snage specijalne policije MUP-a RH. Pakračka policijska postaja vraćena je pod nadležnost MUP-a RH, no mir u Pakracu zavladao je samo privremeno.

 

NASLOVNA FOTOGRAFIJA  – Politički skup SDS-a u Pakracu. Za govornicom Jovan Rašković, lijevo Veljko Džakula, desno Jovan Vasiljević (izvor – Antun Erjavec: Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine)

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Dokumenti – Oružana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oružanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku (1990.-1991.), knj. 1 (ur. Mate RUPIĆ), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb 2007., str. 45.

Janja Sekula, Zapadna Slavonija pod srpskom okupacijom (od Sarajevskog primirja do operacije „Bljesak“), doktorski rad, veljača 2013.

Janja Sekula, „Ustroj i djelovanje Sekretarijata unutrašnjih poslova Okučani“ u Srpska pobuna u zapadnoj Slavoniji 1990. – 1995.: nositelji, institucije, posljedice, ur. Ivica Miškulin, Mladen Barać, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje ; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Slavonski Brod – Zagreb, 2012.

O autoru

Janja Sekula