Koliko nastava povijesti u srednjim školama posvećuje vremena Domovinskom ratu? (II.)

U prethodnom dijelu spomenuli smo ključne koncepte nastave povijesti:

kronologija i pripovijedanje,

uzročno-posljedične veze,

usporedbe i sučeljavanja,

kontinuitet i promjena,

rad s povijesnim izvorima,

empatijsko razumijevanje povijesti

Analizom odabranih udžbenika svi navedeni koncepti su obrađeni, te se tijekom analize nastojalo otkriti koliko nastava povijesti posvećuje vremena istinitom prikazu Domovinskom ratu.

Što učenici putem pojmova mogu naučiti o Domovinskom ratu?

Uvodni dio u udžbeniku Školske knjige pruža nekoliko novih termina koji su relevantni za realizaciju koncepata kronologije i prepričavanja. Dok su neki pojmovi objašnjeni, poput autonomne oblasti i balvan-revolucije, značajno je za primijetiti kako „tampon zona“ nije objašnjena. Osim toga, autori su propustili napomenuti geografski gdje se dogodila balvan-revolucija. Jedino što se navodi jest da su „paravojne srpske postrojbe blokirale prometnice barikadama, najčešće načinjenima od balvana…“. S obzirom da se ostali događaji vežu uz geografsko mjesto, ovo je propust, makar su autori naveli koja mjesta su bila više naseljenija srpskom manjinom. Zgodno je napomenuti kako tek na 284. stranici postoji karta, no čak ni na njoj nije prikazano mjesto spomenute revolucije, koja je bila jedan od ključnih događaja za početak samoga rata.

Alfin udžbenik konkretnije navodi geografsku lokaciju mjesta blokiranja prometnica: „…pobunjeni su Srbi blokirali sve putove prema Benkovcu, Gračacu i Kninu. Pobuna je uskoro obuhvatila veliki dio zaobalja sjeverne Dalmacije, Liku i Banovinu, a poslije i druge krajeve u kojima su Srbi imali znatan udio u stanovništvu“. Autori Alfinog udžbenika također su pojasnili pojam balvan-revolucije, kao i tampon zonu: „Do lipnja 1991. je pod izlikom da sprječava sukobe stvarala tzv. „tampon zone“, odnosno sprječavala je djelovanje legalnih tijela Republike Hrvatske“.

U uvodnom dijelu primjetno je kako se u udžbeniku u izdanju Školske knjige ne razlikuje termin Srbi na području Republike Hrvatske i Srbi na području Jugoslavije. Naime, svi oni su svedeni na jedinstveni nazivnik „Srbi“, pa se tako može primijetiti kako su „Srbi ustrojavali autonomne oblasti“. Tek kasnije u tekstu, učenici imaju priliku pročitati o kojim Srbima se radi – „pobuna dijela Srba u Hrvatskoj“, te se pruža objašnjenje kako su „mnogi od Srba bili samo pasivni promatrači ili nevoljki sudionici“. Ukoliko se na umu imaju koncepti koji bi trebali biti primijenjeni u udžbeniku, nezgrapno je generalizirati jedno nazivlje, a potom ga kasnije, nakon opisa početaka događanja koji će promijeniti sliku Balkana, pojasniti to isto nazivlje i u potpunosti mu promijeniti smisao. Alfa ovu razliku čini u nazivu potpoglavlja – „Balvan-revolucija – otvorena oružana pobuna Srba u Hrvatskoj“, te u uvodnom dijelu udžbenika definira pobune povezane s mjestima koja imaju većinsko srpsko stanovništvo.

            Iako su autori udžbenika Školske knjige iznijeli zanimljive brojke i naveli da je u obrani Vukovara sudjelovalo puno ljudi („Obrana Vukovara ne bi bila moguća i bez drugih, znanih i neznanih, heroja.“), propustili su, za neko osnovno znanje, napomenuti tko je bio Jean-Michel Nicolier, po kojemu je čak nazvan i most u Vukovaru. Važnost znanja osobe poput Jean-Michela Nicoliera leži u više razloga. U konkretnom konceptu kronologije, učenik će moći prepoznati u kojem trenu ostale europske države kreću s prepoznavanjem važnosti Domovinskog rata kao takvog, kada međunarodna zajednica kreće s političkim uključivanjem u sukob. Na višoj razini, učenici mogu prepoznati reakcije zajednice koja nije direktno uključena u sukob. U Nicolerovom slučaju, radi se i o simbolici – osoba koja nije rođenjem iz zaraćenih zemalja, koja nije ni na koji način vezana uz ove zemlje, odlučila je ugroziti svoj život kako bi obranila samostalnost njoj strane države. Ovakav čin ukazuje na požrtvovnost i na neki način opravdava obrambeni rat koji se vodio.

U nekim dijelovima razrade u udžbeniku Školske knjige primjetna je nekoherentnost teksta. Tako, primjerice, nakon dijela o stradanjima i raketiranju hrvatskih građevina i kulturnih spomenika, slijedi manje objašnjenje o sastavu JNA, koje je propušteno biti uključeno ranije u sami tekst, a potom se spominje i Rudolf Perešin: „Pilot Rudolf Perešin pobjegao je iz JNA u zrakoplovu i spustio se u Austriju. U kasnijoj fazi rata letio je u sastavu Hrvatskog zrakoplovstva; poginuo je na zadatku.“. Autori ovdje propuštaju objasniti relevantnost Perešina za hrvatske prilike, te ovu informaciju učenici mogu vrlo lako previdjeti kao irelevantnu (primjerice, Perešin je sudjelovao u oslobodilačkoj akciji Bljesak, a sami događaj kojeg autori opisuju nije do kraja jasan). Ovi podatci utječu i na narušavanje uzročno – posljedičnog koncepta. Svaki rat ima svoj simbol, a za Domovinski rat jedan od simbola je Perešin, koji je prešao iz tada neprijateljske vojske (JNA) u Hrvatsku vojsku, a za tadašnju televiziju izjavio je: „Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!“. Ovaj čin podigao je duh i učinio Perešina prvim istinskim junakom Domovinskog rata. Zgodno je za primijetiti kako Alfin udžbenik ni ne spominje Perešina.

Ono što učenicima, ukoliko čitaju udžbenik Školske knjige, pomaže u formiranju nekih koncepata, poput promjene, brojke su kojima se potkrepljuju podatci o borbama. Tako usporedbom brojki dobivaju dimenziju koja im je potrebna, što možemo vidjeti na primjeru u kojemu se opisuje borba oko Vukovara: „Dok je branitelja bilo najviše dvije tisuće, snage JNA i pobunjenih Srba imale su oko trideset tisuća vojnika te su bile kudikamo bolje naoružane.“ Ova usporedba doista može učenicima razjasniti zašto se Vukovar smatra „gradom herojem“ i zašto su danas branitelji Vukovara relevantni u medijskim natpisima. Dodatno, brojke su iskazane i u primjerima stradanja. Tako, recimo, možemo pročitati kako su „srpske snage pobile više tisuća hrvatskih civila koji im nisu bili nikakva opasnost“ ili kako je „U Domovinskom ratu (…) poginulo približno 16 000 hrvatskih vojnika i civila, a broj poginulih pripadnika Srpske vojske Krajine i civila s okupiranih područja procjenjuje se na više od šest tisuća.“. Nedostatci se mogu naći u konkretnim brojkama poput tadašnjeg broja stanovništva, broja stanovništva koje su srpske autonomne oblasti obuhvatile odcjepljenjem, koliko je hrvatska vojska (u usporedbi s JNA) brojala dobrovoljaca. Same brojke učenicima ponekad, uz diskusiju na nastavi, mogu pomoći kako bi razumijeli zašto su neki događaji bili ključni i zašto se na neke događaje danas gleda s ponosom, ali i zašto neki događaji dobivaju toliku medijsku eksponiranost.

Alfin udžbenik također se brojčano spominje bitke za Vukovar i navodi kako je „poginulo oko 1100 civila i oko 600 branitelja. Prognano je 22 000 stanovnika, oko 1500 ih je odvedeno u srpske logore, a mnogi se još uvijek vode kao nestali“. Iznose se brojke i o prognanom stanovništvu zaključno s prosincem 1991. godine: „S okupiranih i ratom zahvaćenih područja protjerano je ili izbjeglo više od 300 000 Hrvata i osoba nesrpske nacionalnosti. Na području pod nadzorom pobunjenih Srba do kraja postojanja RSK-a pobijeno je oko 600 Hrvata i pripadnika nesrpskih manjina“. Iako za operacije Bljesak i Oluja nisu navedene brojke o stradanjima, potpoglavlje „Ljudski gubitci i ratna razaranja“ ukratko donosi pregled faktografije što se tiče ukupnih gubitaka tijekom cijelog Domovinskog rata:“Ukupni ratni gubitci iznose oko 22 000 stradalih građana, a migracijski gubitci zbog iseljavanja iz zemlje približno 420 000 stanovnika. U pojedinim fazama rata Hrvatska je zbrinjavala više od 600 000 prognanika i izbjeglica…“. Oba udžbenika propuštaju napomenuti kako ove brojke variraju od autora do autora, kao i od dokumenta do dokumenta. Do dan danas stručnjaci nisu složni  oko konačnih brojki gubitaka, no i ovakve okvirne brojke pomažu u provedbi koncepata u nastavi povijesti koji će učenike osvijestiti o pakostima rata.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.