Knin – poprišta zatočeništva i mučeništva (II. DIO)

Nakon što smo Vas uveli u zločine počinjene u središtu paradržavne tvorevine SAO Krajine, gradu Kninu, za vrijeme okupacije, donosimo i drugi dio ove potresne priče.

Bivša bolnica mjesto je u kojemu je najviše bila izražena prekapaciranost prostora, te je nerijetko 25 zarobljenika dijelilo jednu sobu. Zbog toliko zarobljenika na jednom mjestu, međusobno su morali razraditi raspored spavanja jer nije bilo dovoljno prostora da svi spavaju odjednom. Zarobljenici su svakodnevno izvođeni na dvorište gdje su trpili premlaćivanja. U bivšoj bolnici bili su zarobljeni i dvojica hrvatskih svećenika koji su zarobljeni krajem rujna 1991. godine u Zadru. Prvo su odvezeni u Benkovac, a potom u bolnicu u Kninu gdje su trpili batine i mentalno zlostavljanje. U vrijeme kada su bili zatočeni, posvjedočili su o 70-ak zarobljenih Hrvata od kojih je pola bilo civila. Iako su izjavili da nisu svi zaštitari bili zle naravi te kako su neki bili humani u postupku prema zarobljenicima, češći su bili oni koji su vršili nasilje. Same svećenike su prisiljavali da se krste na pravoslavni način, a posvjedočili su kako su česte ozljede bile lomovi zuba, čeljusti, rebara i nogu, kao i ozljeda bubrega, ušiju i ostalih dijelova tijela. Premlaćivanja su se većinom događala u kupaonicama ili na hodnicima.

Zatvor SAO krajine također je jedno od poprišta zarobljeništva i intenzivnog premlaćivanja. Zarobljenike su maltretirali te nastojali prisiliti na različita priznanja oko napada i maltretiranja srpskog stanovništva. Zarobljenike se hranilo redovito tek kada bi bila potvrđena razmjena, a do tada bi bili na jednom obroku dnevno ili ne bi uopće jedan dan dobili obrok.

Garaža u Golubićima poprište je maltretiranja 14 policajaca iz Gline i civila koji su se putem do Golubića zatekli na cesti. Zarobljenici su premlaćeni te zatvoreni bez hrane i pića, da bi ih kasnije premjestili u staru bolnicu.

Najokrutniji zlostavljač Knina – Saša Počuča

Među bivšim zarobljenicima znano je jedno ime koje oni vjerojatno nikada neće zaboraviti – Saša Počuča. Počuča je bio jedan od najokrutnijih zlostavljača u staroj bolnici u Kninu. Ono što najviše čudi i ističe se jest činjenica kako je u vrijeme zlostavljanja Počuča imao tek – 18 godina.

Počuča je uhićen 2007. godine kada je u Knin došao produžiti putovnicu za potrebe posla – nakon rata, vozio je autobus na relaciji Beograd – Knin – Makarska. 2008. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku proglasilo je Sašu Počuču krivim za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika. Optužen je za svakodnevno nasilje nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom puške, drvenom drškom motike, drvenim kolcem, palicom i ostalim predmetima po dijelovima tijela. U optužnici se spominje i mučenje elektrošokovima, skakanja po zarobljenicima, gašenje cigareta u ustima, gutanje žara cigarete i soli, prisiljavanje na oralni seks i druge gnjusne stvari.

Počuča je zarobljenike tjerao da čitaju srpske novine na ćirilici te ih je tjerao na pjevanje srpskih pjesama, obavezno njegove omiljene. Ako bi se usprotivili, bili bi batinjani od strane njega i njegovog pomoćnika. U usta zarobljenika gurao je razne predmete, od novina i kamenja do ostalih stvari poput pendreka. Zarobljenici su posvjedočili o raznim ranama, krastama i bojama masnica po tijelu. Na otvorene rane zarobljenicima je stavljao sol, na iskap zarobljenici su morali popiti 2 litre vode i potom ne tražiti odlazak na wc. Počuča je rado dovodio različite civile u staru bolnicu te je dozvoljavao različita maltretiranja – često bi izabrao jednog zarobljenika po danu kojega bi posebno maltretirao i tukao. Često je zarobljenicima rekao da će biti razmijenjeni, te bi ih cijeli dan držio u hodniku. Tek predvečer bi rekao kako ih nitko ne želi, premlatio ih te ih poslao natrag u sobu.

Reparacije za zarobljenike i kazne za zločine

2013. godine Šibenska policija podnijela je kaznene prijave za ratni zločin protiv 21 pripadnika bivše JNA za koje se sumnja da su u proljeće 1992. godine fizički i psihički zlostavljali 23 pripadnika HVO-a koje su zarobili kod Kupresa. Pripadnici HVO-a odvedeni su u vojni zatvor u kojemu su skoro mjesec dana bili mučeni. Dvojica pripadnika su od posljedica zlostavljanja umrli, a ostali su trajni invalidi. Optuženici su nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Na suđenju Martiću na Međunarodnom sudu za ratne zločine spomenuti su i zločini u Kninu, pa je sud odredio zatvorsku kaznu u trajanju od 35 godina dijelom i zbog nehumanih postupaka koje su zarobljenici doživjeli na kninskim lokacijama. Dragan Vasiljković optužen je da je u lipnju i srpnju 1991. godine u zatvoru na kninskoj mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Uhićen je u Australiji, a 2017. osuđen je na 15 godina zatvora, od kojih 13 godina otpada na zločine učinjene u Kninu.  Oslobođen je odgovornosti za ubojstvo dvojice neidentificiranih zarobljenih hrvatskih vojnika u Bruškoj 1993. godine zbog nedostataka dokaza.

U svibnju ove godine objavljeno je kako će hrvatski logoraši pokrenuti tužbu protiv Srbije u kojoj će tražiti isplatu odštete na ime nasilnog zatočenja, deportacija, svakoga dana provedenoga po logorima, kao i svake ozljede koju su zadobili u istim tim logorima. Dok su neke tužbe već podnesene, puni opseg i broj tužbi bit će znan tek do kraja godine. Ono što je sigurno – hrvatski logoraši nisu dobili niti ispriku, niti odštetu, niti zadovoljštinu po pitanju osuda krivih osoba, a tome svjedoči i činjenica kako je najgori među zlostavljačima – Počuča – dobio tek 5 godina. A uništio je puno više života nego što će odslužiti godina.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.