Vrijedi li ona “u Jugi je bilo bolje”? Ovaj tekst razbit će taj mit.
Jedna od taktika brojnih domaćih socijalista, jugonostalgičara, titofila i sličnih neprijatelja slobode hrvatskih građana je uvjeravanje ljudi oko sebe “kako je prije bilo bolje”, misleći pritom na razdoblje komunističke diktature jednog bravara u SFR Jugoslaviji, donosi bloger Tko je John Galt:
Bez obzira na činjenice kako se zaista živilo “prije”, kako je taj sustav bio neefikasan i neodrživ, te koje sve posljedice tog sustava osjećamo i danas (a, iskreno, koliko smo se od njega uopće odmakli?), taj dosadni mit će teško umrijeti. Ovdje ću navesti samo neke od boljih tekstova na koje sam naletio koji adresirali te pokušaje manipulacije:
Ekonomija Titove Jugoslavije: odlaganje neminovnog kraha (P. Rajšić)
Mit o zdravoj jugoslavenskoj ekonomiji (P. Rajšić)
Bolji život? Jugoslavija u brojkama (M. Holjevac)
Brojke koje razbijaju mit: Jugoslavija nije živjela od industrije (Budućnost je naša / Index.hr)
Jugoslavensko ekonomsko čudo (razbijanje mitova) (renesansa.wordpress.com)
U pravilu, usko vezan uz taj jugokomunistički mit “kako se prije živjelo bolje” je i svojevrsni “mit o postanku”, koji kaže kako je industrija u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata bila nepostojeća, a onda su došli mudri komunistički centralni planeri s vizijom i pokrenuli konačno industrijalizaciju zemlje te od zaostale poljoprivredno-sakupljačke zabiti stvorili industrijsku velesilu. Na tu verziju mita odlično se osvrnuo Šimun u ovom tekstu (pogledajte, molim vas), a na situaciju u susjednoj BiH imate odličan tekst ovdje. Osim što bih ovim postom htio podsjetiti na te tekstove, s obzirom da su nešto starijeg datuma pa da se ne izgube, htio bih dodati tome još popis samo dijela industrije koji je postojao u Hrvatskoj prije dolaska komunista na vlast, a izvor mi je zapravo komentar koji je ostavio gospodin Pike (ne Piketty, nego Pike) na ovom Kapitalčevom postu i ne mogu vjerovati da nije bio objavljen već negdje na vidljivijem mjestu. Popis navodim u nastavku po shemi: ime poduzeća, sjedište (godina osnutka).
Belišće, Belišće (1884.)
Koestlin, Bjelovar (1905.)
Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.)
Čateks, Čakovec (1874.)
Međimurska trikotaža, Čakovec (1923.)
MTČ, Čakovec (1923.)
Vajda, Čakovec (1911.)
Belje, Darda (1911.)
Dalit, Daruvar (1905.)
Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.)
Pamučna industrija, Duga Resa (1884.)
Dalmacija, Dugi Rat (1908.)
Đakovština, Đakovo (1921.)
DIK, Đurđenovac (1895.)
Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.)
KIO, Karlovac (1903.)
Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.)
Cemex, Kaštela (1904.)
TOP, Kerestinec (1922.)
Podravka, Koprivnica (1934.)
Brodogradilište Kraljevica (1729.)
Mlinar, Križevci (1903.)
Cetina, Omiš (1930.)
Drava tvornica žigica, Osijek (1856.)
Kandit, Osijek (1920.)
Karolina, Osijek (1909.)
Osječka pivovara, Osijek (1856.)
Saponia, Osijek (1894.)
Tvornica šećera, Osijek (1905.)
Gavrilović, Petrinja (1690.)
IGM Ciglana, Petrinja (1920.)
Sardina, Postire (1907.)
Zvečevo, Požega (1921.)
Brionka, Pula (1942.)
Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.)
Brodogradilište 3. Maj (osnovano pod imenom Kvarnersko brodogradilište), Rijeka (1892.)
Istra cement, Pula (1925.)
Torpedo, Rijeka (1853.)
Tvornica papira, Rijeka (1821.)
Viktor Lenac, Rijeka (1896.)
Mirna, Rovinj (1877.)
Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.)
Div tvornica vijaka, Samobor (1884.)
Segestica, Sisak (1918.)
Željezara Sisak, Sisak (1938.)
Ciglana IGM, Sladojevci (1900.)
Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.)
Brodosplit, Split (1931.)
TAL, Šibenik (1937.)
TEF, Šibenik (1897.)
Brodotrogir, Trogir (1922.)
Metalska industrija, Varaždin (1939.)
Mundus, Varaždin (1892.)Varteks, Varaždin (1918.)
Jadranka, Vela Luka (1892.)Zdenka, Veliki Zdenci (1897.)
Dilj, Vinkovci (1922.)OPECO, Virovitica (1896.)
TVIN, Virovitica (1913.)Pik, Vrbovec (1938.)
Borovo, Vukovar (1931.)Maraska, Zadar (1768.)
Badel, Zagreb (1862.)
Cedevita, Zagreb (1929.)
Chromos, Zagreb (1920.)
Croatia osiguranje, Zagreb (1884.)
DTR, Zagreb (1914.)
Dukat, Zagreb (1912.)
Elka, Zagreb (1927.)
Franck, Zagreb (1892.)
Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.)
Gredelj, Zagreb (1894.)
INA, Zagreb (1882.) *
Jadran, Zagreb (1930.)
Jamnica, Zagreb (1828.)
Katran, Zagreb (1890.)
Končar, Zagreb (1921.)
Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.)
Lipa Mill, Zagreb (1907.)
Medika, Zagreb (1922.)
Pastor, Zagreb (1930.)
Pliva, Zagreb (1921.)
Prvomajska, Zagreb (1936.)
TEŽ, Zagreb (1929.)
TOZ-Penkala, Zagreb (1937.)
Tvornica duhana, Zagreb (1817.)
Zagrebačka banka, Zagreb (1914.)
Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.)
Zvijezda ulje, Zagreb (1916.)
Karbon, Zaprešić (1932.)
Da, tako je. Končar, INA, Pliva, Gavrilović, Podravka, Đuro Đaković, Kraš, Varteks, Karlovačka pivovara, Zagrebačka pivovara, TDR, Dukat, Franck, Jamnica, Zvijezda, Zvečevo, Maraska, Uljanik, 3. Maj, Cedevita, TVIN, Gredelj, Badel, Saponia, Zdenka, Brodosplit, Koestlin, Pik Vrbovec… sve je to stvoreno već puno prije formiranja one druge Jugoslavije od strane privatnog kapitala pa su kasnije jugokomunisti pokrali tijekom najveće pljačke ovih prostora u modernoj povijesti. Naravno, ovo je samo jedan mali dio postojeće industrije toga vremena, koji se odnosi uglavnom na veća, poznatija poduzeća od kojih su mnoga preživila do danas. Inače, ovdje imate zanimljivu priču o Osijeku iz vremena prije Prvog svjetskog rata, koji je 1910. imao čak 25 tvornica na manje od 30 tisuća stanovnika, a npr. ovdje sjajan pregled povijesti grada Rijeke iz tog razdoblja s naglaskom na industriju i gospodarstvo.
Primijetite još kako dobar dio ovih poduzeća ne samo da je stariji od SFRJ, nego potječe još iz vremena Austro-Ugarske. Ovaj post ne treba shvatiti kao nekakvu socijalistima svojstvenu fetišizaciju industrije. To što negdje postoji neka industrija, ne znači nužno da je to nešto dobro, da ljudi imaju realne koristi od toga, ili da je zaista oportuno da se upravo tu proizvodi baš to. Samo postojanje neke industrije i nekih tvornica nam ne govori praktički ništa. Komunisti jesu gradili neke tvornice i nešto “proizvodili”, ali od te komunističke industrije je bilo daleko više štete nego koristi te bi za većinu tih tvornica puno bolje bilo da nikad nisu niti postojale. Da komunistički režim u SFRJ nije industrijalizirao zemlju, nego slobodne ljude pustio na miru, itekako bi bilo industrije, samo što bi ona bila puno produktivnija i propulzivnija, gospodarski razvoj bi onda bio održiv, a materijalno blagostanje stanovništva drastično veće.
*INA je zapravo nastala 1964. iz komunističkog Kombinata za naftu i plin, a koji je nastao krađom triju rafinerija: riječke (osnovana 1882.), sisačke (1927.) i zagrebačke (1927.)
Izvor: energypress.net
Foto: braniteljski.hr
