Afera mjenicama, zbog koje je Agrokomerc (navodno) i pao, započela je intenzivnije 1983. godine.
U brzorastućem uspjehu Agrokomerca, dolazi do razmimolaženja – samog giganta sa CK SK Bosne i Hercegovine, koji je donio Akcioni plan – smjernice o investicijama. Sugerirano im je da uslade razvoj prema propisima Kraigherove komisije te mogućnostima SR BiH. Smjernice koje navode da uspore (nelegalni) rast poslovni odbor Agrokomerca je odbio te su išli i dalje u istom smjeru. Na nekoliko sjednica od 1984. – 1986. ponovljeno je da ne mogu ići u nove investicije te da usklade svoj razvoj. Fikret Abdić, predsjednik Poslovnog odbora, tvrdio je da je podrška BiH jenjavala od 1979., dok Milan Uzelac, tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SK BiH, navodi da su upravo najpovoljnija investicijska sredstva dolazila u razdoblju od 1980. – 1985. godine. Bitno je naglasiti da je Velika Kladuša napustila nerazvijena područja još 1979. godine, a Agrokomerc je i dalje nastavio dobivati sredstva iz fonda za nerazvijene.
Afera mjenicama, zbog koje je Agrokomerc (navodno) i pao, započela je intenzivnije 1983. godine. Od početka sedamdesetih godina Agrokomerc je imao dobru suradnju s njemačkom tvrtkom – Lohman. Suradnja je bila toliko jaka da se nije mogla prekinuti, a Agrokomerc nije mogao pratiti igru na tržištu te je posegnuo za uzimanjem mjenica. Preko posredstava JNA dobili su posao s čehoslovačkom tvrtkom Motokoka, s kojom su imali dogovor da će Agrokomerc dobiti strojeve i ostale tehničke proizvode, a onda bi ih otplatio proizvodima koje bi proizveo zahvaljujući tim strojevima, no nije išlo sve tako glatko te se trebalo posegnuti i za novcem, odnosno mjenicama.
Navodno, afera u poduzeću počinje izbijanjem požara u tvornici – 26. siječnja 1987. godine. Postoje indicije da je požar podmetnut, a poslovni odbor tvornice je optužen zbog nepostavljanja protupožarnog sistema. Brzopotezno Služba državne bezbjednosti (SDB) na čelu s Duškom Zgonjaninom, načelnikom republičkog SDB-a, ispituje stanje u Agrokomercu te uspostavlja kontrolu nad tvornicom. Obaviješten je Milan Uzelac da postoje indicije o drugim nezakonitim radnjama, koje su puno ozbiljnije od nepostavljanja protupožarnog sustava.
Kako piše Mulaosmanović:
„Upravo kada se desio požar, što je veoma indikativno, počela je provjera platnog prometa i provjera poslovanja Agrokomerca. Isto tako, u siječnju 1987. godine dogodila se emisija 5 lažnih teleks-naloga koji su pokrenuli lavinu i koji su Agrokomerc doveli u katastrofalan položaj. Tih 5 teleksa-naloga je stiglo iz Prištine, Beograda i Novog Sada u ukupnom iznosu 15. 513. 989. 328 dinara“.
Agrokomerc došao je na raspravu predsjedništva SR BiH prvi puta 19. travnja 1987. godine, a Hamdija Pozderac, tadašnji potpredsjednik SFRJ u razdoblju od 1980-ih do ostavke 1987. godine, tvrdio je da se – organizirano radi protiv Agrokomerca te da se žele srušiti braća Pozderac, Hakija i Hamdija. Braća Pozderac su kao i Fikret Abdić javno tvrdili: „Cijela je stvar konstruirana, montirana, režirana…“
U vrijeme dok se pripremala Osma sjednica CK SK Srbije i smjena Ivana Stambolića, SR Bosnu i Hercegovinu potresla je afera Agrokomerc. Ona je za javnost počela tek u kolovozu 1987., nakon priopćenja republičkog Izvršnog vijeća te članka objavljenog 15. kolovoza u beogradskoj Borbi pod naslovom: „Udar od 22. 000 starih milijardi“, s podnaslovom „Agrokomerc izdavao mjenice bez pokrića“. Autor teksta bio je potpisan – Zvonimir Azdejković – dopisnik Borbe iz Kruševca u Srbiji. Nakon ovoga krenula je medijska kampanja protiv Fikreta Abdića, ali također i Hamdije i Hakije Pozderca, koji su optuženi za političko sponzorstvo Abdića.
Vrhuška iz Beograda pravi pritisak na Hamdiju Pozderca, čovjeka koji je bio zadužen za promjenu ustava 1974., koji je ubrzo trebao postati predsjednik Predsjedništva SFRJ zbog nacionalnog i republičkog rotacijskog ključa. Podjele na nacionalnoj osnovi počelu su se jasno ocrtavati. Može se slobodno ustvrditi da je cijela afera dirigirana iz Beograda, s obzirom da su banke koje su plasirale ogromna sredstva prema Agrokomercu u siječnju 1987. godine nalazila upravo na području SR Srbije. Redom su to bile: Ljubljanska banka Novi Sad, Jugobanka Beograd, Jugopetrol banka Beograd, Osnovna banka Priština.
Mulaosmanović uz to navodi da je Izvršno vijeće SR Srbije zauzelo stav da je rukovodstvo Bosne i Hercegovine stajalo iza Agrokomerca i da kao takvo ne može raščistiti situaciju, već to može učiniti samo Federacija. Stoga su se oni, kako su isticali, zalagali da se slučaj Agrokomerc dovede do kraja. Ono što je uslijedilo bila je igra mačke i miša. Bosanskohercegovačko rukovodstvo koje je već bilo na koljenima više nije imalo nikakvih mogućnosti da djeluje u interesu građana republike. Pojavile su se tendencije da se uvede prinudna uprava nad Bosnom i Hercegovinom. To je bilo jedno od ključnih pitanja na sjednici CK SKJ koja se održala 8. rujna 1987. godine u Beogradu.
Jednoglasnom odlukom Središnjeg radničkog savjeta SOUR-a Agrokomerc 4. rujna 1987. godine su smijenjeni sa dužnosti Fikret Abdić i cijeli poslovodni odbor. Istovremeno je Centar službe bezbjednosti Bihać uhitio i optužio četvoricu čelnih ljudi Agrokomerca i bihaćke ekspoziture Privredne banke Sarajevo. Optužba je bila za kazneno djelo kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja. Službeno se sve dogodilo 8. rujna 1987., uz obrazloženje da je ”emisija mjenica bez pokrića izazvala dalekosežne posljedice za privredu SFRJ ugrozivši njenu ekonomsku osnovicu, čime je učinjeno krivično djelo kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja iz člana 114. Krivičnog zakona SFRJ“, iako je sve ranije već to bilo iskonstruirano. Fikretu Abdiću je ukinut poslanički imunitet od strane Mandatsko-imunitetne komisije Skupštine Jugoslavije te je bio i uhićen 8. rujna 1987. Iz ovoga slijedi ostavka Hamdije Pozderca na proširenoj proširenoj sjednici Predsjedništva CK SK BiH koja je održana 12. rujna 1987. na mjesto potpredsjednika Predsjedništva SFRJ i člana Predsjedništva SFRJ, a Hakija Pozderac ima također političku odgovornost za događanja oko Agrokomerca.
Do dizanja optužnice od strane Višeg javnog tužilaštva u Bihaću dolazi 29. veljače 1988., a početak suđenja u Bihaću 5. svibnja 1988., koje je krenulo nekoliko mjeseci nakon zatvaranja Fikreta Abdića, Hakije Pozderca, Alije Aleševića, Ibrahima Mujića… Sudac koji je bio zadužen za suđenje Fikretu Abdiću i još četrnaestorici optuženika bio je Rifat Konjić iz suda u Tuzli, da bi se kao navodno osigurala nepristranost. Učešće Beograda, zatim Slobodana Miloševića te generala Nikole Ljubičića koji je kako Mulaosmanović piše: „inicirao destabilizaciju Agrokomerca i predao ga iz ruku Armije u ruke policije radi rušenja Hamdije Pozderca, time je on, pa samim time i vojska, umiješan do grla u čitavu priču“.
Alija Alešević, dugodišnji direktor Interne Banke Agrokomerca, 9. studenog 2006., o samoj aferi ističe:
„Pazi, aferom Agrokomerc Milošević je mudro ostvario 3-4 stvari. Pod broj jedan, smetao mu je Hamdija kao predsjednik ustavno-pravne komisije koji ne bi dozvolio promjene ustava da se onako desi sa pokrajinama. Hamdija to ne bi dozvolio. A prvi korak je bio veća Srbija, znači da Srbija bude bez pokrajina. Drugi korak je bio da napravi prostor za ove radikale u Bosni, znači ove je trebalo ukloniti. I evo, Fikret je tome poslužio. Meni samo nije jasno kako on nije nikada shvatio da je to mat-točka protiv Bošnjaka“.
O aferi Agrokomerc Josip Jurčević obrazlaže:
„Nekoliko godina prije raspada druge Jugoslavije, na području Cazinske krajine, u sjeverozapadnom dijelu BiH, započela je jedna od najvećih jugoslavenskih političko-gospodarskih afera (tzv. afera Agrokomerc) u kojoj su se događali politički i pravosudni obračuni s dijelom istaknutih muslimanskih političara i gospodarstvenika iz BiH. U montiranom sudskom procesu koji je započeo 1988. godine, prvooptužena osoba bio je Fikret Abdić, dotadašnji član Centralnog komiteta Saveza komunista BiH, zastupnik u Skupštini SFRJ i predsjednik Poslovodnog odbora kombinata Agrokomerc“.
Između gore navedenih navoda, optužnica je Fikreta Abdića te dio optuženika teretila – da su poslovanjem vezanim za Agrokomerc ”kontrarevolucionarno ugrožavali društveno uređenje” druge Jugoslavije. Kaos oko afere Agrokomerc je samo uvod u fronatalni rat Beograda prema republičkim i autonomnim pokrajinama. Rušenje političkih protivnika, Hamdije Pozderca i Fikreta Abdića, pravljenje prostora za radikale u Bosni te možda najvažnije – ekonomski krah poduzeća, a samim time stvaranje nezadovoljstva i gorčine kod naroda su bile taktike projicirane iz beogradskog vrha na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Vojislav Šešelj je bio jedan od glavnih zagovaratelja Hamdijine ostavke. Uz Hamdijinu ostavku i Sakib Pozderac, Hamdijin brat, uklanja se sa svog položaja – Teritorijalne obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH). Obrušavanje na tvornicu i njene čelne ljude, odnosno rukovodstva SR BiH pokušaj je transiranja i preuzimanja glavnih poluga vlasti na području BiH od strane velikosrbskih krugova. Nakon kolapsa tvornice i uklanjanja najvažnijih političkih ljudi u Bosni i Hercegovini, Slobodan Milošević je 1989. godine, kao direktor Jugobanke Beograd, oprostio dug Agrokomercu…
