U provedbu projekta uključilo se preko 30 braniteljskih udruga, a u istraživanju je sudjelovalo preko 500 hrvatskih branitelja.
4. prosinca 2014. godine u večernjim satima na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predstavljeni su rezultati istraživanja “Psihosocijalni čimbenici koji utječu na osnaživanje i podizanje kvalitete života hrvatskih branitelja“. Istraživanje je proveo i koordinirao Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi u suradnji s Hrvatskim studijima, Institutom Ivo Pilar i Udrugom specijalne policije kroz potporu Ministarstva branitelja koje je prepoznalo važnost i pokazalo interes za ovakvim tipom projekta.
Istraživanje je provedeno u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Splitu, Gospiću Zadru, Vinkovcima i Karlovcu. U provedbu projekta uključilo se preko 30 braniteljskih udruga, a u istraživanju je sudjelovalo preko 500 hrvatskih branitelja. Pripreme i istraživanje traju od proljeća 2013. godine, a istraživačke aktivnosti završile su u jesen 2014. godine te je u organizaciji i provedbi istraživanja sudjelovalo 35 stručnih suradnika i studenata.
Rezultate istraživanja su predstavili voditeljica projekta Sandra Šućurović, pročelnica Odjela za psihologiju Jasminka Despot Lučanin, profesorica Martina Knežević te profesor Igor Mikloušić sa Instituta Ivo Pilar. Ilija Vučemilović Šimunović uvodnim je govorom pozdravio okupljene goste: Marka Radoša, predstavnika Udruge 100%-tnih invalida I. skupine čiji su članovi bili sudionici istraživanja te Dražimira Jukića, predstavnika Udruge 7. gardijske brigade koja je prikupila najveći dio sudionika ovih istraživanja.
Vučemilović je ujedino pozdravio i sve predstavnike braniteljskih i stradalničkih udruga koji su omogućili ostvarenje ovog istraživanja, Goranu Marić i Zlatkicu Marinković ispred Ministarstva branitelja koje je prepoznalo važnost ovoga projekta, suradnicu na projektu i pročelnicu Odjela za komunikologiju profesoricu Jelenu Jurišić, prisutne studente i druge goste te je prenio pozdrave Ante Deura koji nije mogao sudjelovati na skupu zbog održavanja braniteljskih tribina u Dalmaciji.
Profesorica Martina Knežević iznijela je podatak kako je istraživanje dokazalo da stres utječe na socijalnu kogniciju, a ratni stres kojeg je definirala kao jaku i ekstremnu traumu, ostavlja posljedice i nakon 50 godina. Kao izravni sudionici ratnih zbivanja, sudionici Domovinskog rata bili su izloženi životno opasnim situacijama, različitim vremenskim i higijenski nepovoljnim uvjetima.
U ovom anonimnom istraživanju pokazuje se da je oko 44 % branitelja imalo neke simptome PTSP-a, a da je oko 60 posto njih sudjelovalo u snažnim borbenim djelovanjima u kojima su bili izloženi velikoj opasnosti po život.
“Pokazalo se kako ispitani dio braniteljske populacije ima poteškoća s prepoznavanjem emocija kod sebe i drugih ljudi, što može dovesti do neadekvatnih socijalnih odnosa u društvu, a to posljedično može značiti niži stupanj zadovoljstva branitelja vlastitim društvenim životom. Branitelji s izraženim simptomima PTSP-a slabije reguliraju vlastite emocije”, navela je Knežević.
Dio istraživanja usmjeren na kvalitetu života kod hrvatskih branitelja pokazuje da su branitelji najviše zadovoljni odnosima s bližnjima, a najmanje vlastima i upravom. Opća populacija u Hrvatskoj također je najmanje zadovoljna vladom i upravom, ali rezultati opće populacije su značajno viši nego kod braniteljske populacije.
Nakon završetka izlaganja rezultata istraživanja upućivana su pitanja provoditeljima istraživanja. Jedno od pitanja je bilo i mogu li se ovi rezultati istraživanja usporediti sa istraživanjima koje su provele druge države čije su vojske nedavno sudjelovale u ratu. Knežević je naglasila kako se ne mogu tako jednostavno usporediti rezultati, s obzirom da je, primjerice, američka vojska vodila rat na stranom teritoriju, dok je Hrvatska vodila rat na svojemu teritoriju i taj rat je bio obrambeni.
Prisutnima se obratio i Marko Radoš kao predstavnik Udruge 100%-tnih invalida I. skupine te je pohvalio rad istraživača i izjavio kako se zajedništvo među braniteljskom populacijom ovih dana može vidjeti u šatoru ispred Ministarstva braniteljstva.
„U Savskoj možemo vidjeti kako branitelji pomažu jedni drugima, a posebno invalidima. U 46 dana održavanja prosvjeda kroz šator je prošlo preko 10 000 branitelja i samo to je primjer kako zajedništvo postoji“, zaključio je Radoš.
Eva Kirchmayer Bilić, pijanistica, profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i urednica glazbene rubrike u tjedniku za kulturu “Hrvatsko slovo”, ponudila je svoju stručnu pomoć braniteljima. Budući da se uspješno bavi muzikoterapijom, predložila je takav oblik aktivnosti kao vrlo koristan za braniteljsku populaciju. Izrazila je svoju zadivljenost braniteljima od kojih su neki već s 18 godina otišli u rat braniti Hrvatsku kako bi ona danas slobodno živjela i radila u svojoj državi. Nadodaje kako je društvo nakon rata ostavilo branitelje da se međusobno druže, a nije poradilo na njihovoj integraciji u društvo.
Branitelji imaju zajedničke interese, iskustva i teme koje većina nije bila spremna ili sposobna prihvatiti pa su izopćeni kao populacija. Tek sada, nakon skoro 20 godina od završetka rata, provodi se ovakav tip istraživanja s kojim je trebalo započeti odmah po završetku, no nadležne institucije nisu se pobrinule za to, već su branitelji još jednom morali uzeti stvar u svoje ruke. Izjavila je kako je tužno što se institucije nisu više bavile braniteljima te kako je ovo zadnji tren da se to učini, jer ako će se još čekati, ova država neće imati branitelja na kojima se mogu provesti istraživanja.
Detaljniji rezultati istraživanja
Ratna iskustva i specifičnosti životne povijesti branitelja čine hrvatske branitelje jedinstvenom grupom u pogledu međusobne povezanosti unutar same populacije, dok se s druge strane nalazi nerazumijevanje javnosti za trenutačne braniteljske probleme kao i do poteškoća dijela braniteljske populacije u reintegraciji u svakodnevni, civilni život.
Imajući na umu kako su veze između osoba koje su zajedno prolazile kroz ratna, a time često i traumatska iskustva, jedne od najdubljih veza koje pokazuju naše iznimne kapacitete za suosjećanje i nesebično pomaganje, cilj ovoga programa bio je kroz primjenu suvremenih istraživanja iz polja psihologije proučiti ratna iskustva branitelja, način na koji su ta iskustva utjecala na odnose branitelja s obitelji, prijateljima i suborcima te kako branitelji mogu doprinijeti kvalitetnijem razvoju hrvatskoga društva. Riječ je o prvoj znanstvenoj studiji ovolikoga opsega na braniteljskoj populaciji i njenom provedbom slamaju se predrasude prema braniteljskoj populaciji kao nedostupnoj i zatvorenoj te se otvaraju vrata novim spoznajama i budućim istraživanjima.
Prvi dio prikupljanja podataka sastojao se od fokus grupa u kojima su sudjelovale manje skupine branitelja, a na temelju njihovih odgovora konstruirani su upitnici. Nakon validacije, odnosno provjere metrijskih karakteristika upitnika pristupilo se testiranju branitelja. Prikupljeni podatci obrađeni su odgovarajućim statističkim analizama i danas su izloženi na znanstvenom skupu. Poslije izlaganja rezultata na znanstvenom skupu i prezentiranja istih široj javnosti putem medija slijedi publiciranje znanstvenih radova te će biti tiskana knjiga o svim dobivenim spoznajama.
Istraživanje je provedeno u tri različita segmenta; u prvome segmentu istraživanja ispitivala se socijalna kognicija kod braniteljske populacije. Socijalna kognicija je način na koji ljudi misle o sebi i drugima iz svoje okoline, odnosno kako odabiru, tumače, pamte i koriste socijalne informacije u prosuđivanju i odlučivanju. Istražujući socijalnu kogniciju pitamo se kako spoznajemo sebe i druge, kako tumačimo vlastite osjećaje i emocije kao i osjećaje i emocije drugih ljudi; kako to utječe na naš odnos s njima; kako naše vlastite misli utječu na naše osjećaje; kako razvijamo stavove; koja je uloga ovih stavova u našem društvenom životu; kako stvaramo dojmove o drugim ljudima itd.
Zašto istraživati socijalnu kogniciju kod branitelja?
Istraživanja pokazuju kako izloženost jakoj, ekstremnoj traumi, poput izloženosti borbi ili teškog fizičkog zlostavljanja , može dugoročno imati negativne posljedice kao što su zdravstvene i psihičke poteškoće, čak i 50 godina nakon proživljene traume. Kao direktni sudionici ratnih zbivanja, sudionici Domovinskog rata bili su izloženi životno ugrožavajućim situacijama (topničko-minobacački napadi, puščana i snajperska vatra i slično), različitim vremenskim i higijenski nepovoljnim uvjetima (neprimjereni uvjeti održavanja higijene, ekstremno visoke i niske temperature i sl.) te ostalim višemjesečnim ratnim stresovima. Zbog toga je cilj našeg istraživanja bio ispitati kako su ratna iskustva branitelja utjecala na njihovu procjenu vlastitih i tuđih emocija i na način suočavanja sa stresom.
Prepoznavanje uzroka vlastitog ponašanja i ponašanja drugih ima veliku ulogu u unapređenju međusobnog razumijevanja i društvene interakcije. Prepoznavanjem misli i postupaka, koje pojedinac koristi u izlaženju na kraj sa stresnim događajima u svakodnevnom životu, možemo procijeniti radi li se o konstruktivnim strategijama suočavanja sa stresom koje poboljšavaju kvalitetu života ili stresne situacije uzrokuju osjećaj beznadnosti i izbjegavanje takvih situacija, što je u svakodnevnom životu zapravo nemoguće.
Najzanimljivije rezultate dobili smo ispitujući povezanost izloženosti borbi i izraženosti simptoma PTSP-a s emocionalnom kompetencijom i načinom suočavanja sa stresom. 44% ispitanih branitelja u vrijeme testiranja imalo je izražene simptome PTSP-a, npr. često imaju ponavljajuća, uznemirujuća sjećanja, misli ili slike stresnog ratnog iskustva te imaju fiziološke reakcije na ta sjećanja, misli ili slike, osjećaju se udaljeno i otuđeno, imaju poteškoća sa spavanjem i koncentracijom. Važno je napomenuti da ovi rezultati samo ukazuju na postojanje simptoma te da se ne mogu upotrijebiti u dijagnostičke svrhe.
Za kvalitetno dijagnosticiranje PTSP-a u kliničkoj praksi koristi se multidisciplinarni pristup prikupljanja informacija (klinički intervju, upitnici, skale i slično) te su uključeni stručnjaci različitih profila stoga se na osnovi jednoga upitnika ne može dijagnosticirati PTSP-i već se samo može ukazati na postojanje određenih simptoma.
60% ih je bilo umjereno teško ili teško izloženo borbi, znači više od 6 mjeseci izloženi neprijateljskoj vatri, veliki postotak ljudi iz jedinice ubijen, ranjen ili nestao u akciji, a često su i sami mogli biti ranjeni ili ubijeni.
Rezultati pokazuju značajne razlike među braniteljima s izraženim simptomima PTSP-a. Čini se kako su posljedice PTSP-a jednom značajnom dijelu branitelja uzrokovale probleme u emocionalnoj kompetenciji. Pokazalo se kako ispitani dio braniteljske populacije ima poteškoća s prepoznavanjem emocija kod sebe i drugih ljudi, što može dovesti do neadekvatnih socijalnih odnosa u društvu, a to posljedično može značiti niži stupanj zadovoljstva branitelja vlastitim društvenim životom. Nadalje, branitelji s izraženim simptomima PTSP-a slabije reguliraju vlastite emocije. Budući da upravo oni ponovno i učestalo proživljavaju stresne situacije s ratišta, emocionalna iskustva koja se ne mogu adekvatno regulirati, mogu imati za posljedicu veći broj incidenata i pokušaja suicida.
Dio istraživanja usmjeren na kvalitetu života kod hrvatskih branitelja pokazuje da su branitelji najviše zadovoljni odnosima s bližnjima, a najmanje vlastima i upravom. Opća populacija u Hrvatskoj također je najmanje zadovoljna vladom i upravom, ali rezultati opće populacije su značajno viši nego kod braniteljske populacije.
Izrazito nezadovoljstvo nacionalnim blagostanjem branitelja može biti uzrokovano visokim očekivanjima braniteljske populacije općenito po pitanju upravljanja i vladanja državom. Naime, branitelji su dali veliku osobnu žrtvu za stvaranje Hrvatske države, stoga je moguće da očekuju i veći angažman od strane vlasti i državnih institucija u vođenju i upravljanju državom. Međutim, stanje u kojem se Republika Hrvatska trenutno nalazi (učestale korupcijske afere, troma administracija i slični problemi) kod braniteljske populacije uzrokuju ljutnju, ogorčenost i nezadovoljstvo, na što ukazuje ovako nizak indeks nacionalnog blagostanja.
Praktične implikacije ovih rezultata mogle bi doprinijeti efikasnijoj psihosocijalnoj skrbi branitelja s izraženim simptomima PTSP-a. Naime, stilovi suočavanja sa stresom i emocionalna kompetencija podložne su promjenama uz stručnu pomoć, a kao što vidimo, mogu imati iznimno značajnu ulogu u životu naših branitelja. Ovakve informacije temelj su za pružanje pravovaljane psihosocijalne podrške u smjeru podizanja kvalitete življenja branitelja, a time i njihovo ravnopravno uključivanje u sve civilne segmente društva.
Drugi segment istraživanja bazirao se na ispitivanju koje to aktivnosti branitelji preferiraju i na koja se područja treba usmjeriti. Dobiveni rezultati ukazuju da su branitelji većinom motivirani ka stjecanju novih znanja i prosocijalnim aktivnostima, ali i da se prvenstveno osjećaju odgovori za uključivanje u aktivnosti vezane uz promicanje vrijednosti Domovinskog rata, digitalizacije ratne građe te za aktivnosti vezane za sudjelovanje u educiranju djece, mladih i svih zainteresiranih o istini i činjenicama Domovinskog rata. Vidljivo je da branitelji imaju želju svoja iskustva i znanja o Domovinskom ratu prenijeti na mlađe generacije, kao i da žele održati spomen na Domovinski rat i svoje poginule suborce.
Nadalje, branitelji pokazuju svijest o ugroženost populacije po pitanju zdravlja te je veliki interes iskazan organizirane odlaske na liječničke preglede, kao i za općenito bolju zdravstvenu skrb. Prema objavljenim rezultatima studije Ministarstva branitelja u razdoblju od 1998. do 2010. godine od posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu umrlo je 24 tisuće hrvatskih branitelja i prema toj studiji branitelji umiru u dobi od 50,9 godina i to najčešće od zloćudnih tumora. Upravo ovaj podatak razlikuje hrvatske branitelje od ostale populacije u Republici Hrvatskoj u kojoj je smrtnost najčešće posljedica srčanog i moždanog udara te pokazuje kako je briga branitelja oko adekvatnosti zdravstvene skrbi opravdana.
Trećim segmentom istraživanje se usmjerilo na proučavanje prirode zajedništva unutar braniteljske populacije koje je ukazalo na jedinstvenu strukturu zajedništva unutar branitelja. Navedena struktura zasniva se na četiri temelja; povjerenju, razumijevanju, spremnosti za pomaganje i požrtvovnosti te potrebom za socijalizacijom. Za vrijeme trajanja istraživanja mogli smo svjedočiti nizu braniteljskih aktivnosti i istupa poput angažiranja oko obustave postavljanja ćiriličnih ploča u Vukovaru ili iznimne požrtvovnosti i organiziranosti pokazane za vrijeme poplava koje su pogodile Hrvatsku, što su upravo primjeri zajedništva i povezanosti koja karakterizira ovu populaciju. Stjecanjem ovakvih dubinskih spoznaja o prirodi zajedništva unutar braniteljske populacije moći će se iznaći načini da javnost senzitiviziramo prema ovoj populaciji, da učinkovitije stvaramo i održavamo osjećaje povezanosti, zajedništva, međusobne podrške i odgovornosti u široj populaciji i angažiramo braniteljsku populaciju za nove društvo korisne aktivnosti.
Također dugoročan cilj jest koristiti ove spoznaje kako bi se osmislili informirani projekti za povećanje kvalitete života, kako branitelja, tako i ostatka građana Republike Hrvatske.
Rezultati triju istraživanja nedvojbeno pokazuju kako braniteljska populacija posjeduje izniman potencijal, odnosno psihosocijalne karakteristike oblikovane ratnim iskustvima koje se mogu iskoristiti za pomoć ranjivim i socijalno osjetljivim skupinama u Hrvatskoj. Na taj način oni će se osjećati svrhovito i društveno korisno, dok će ugrožene skupine dobiti prijeko potrebnu pomoć.
