Udruga veterana, vojnika i domoljuba koja niz godina djeluje u Zagrebu, 7. listopada 2020. godine, u Zvonimirovoj 73 otvorila je humanitarni dućan pod nazivom Karitativni obiteljski dućan KOD by UVVID. Taj događaj poslužio nam je kao povod za razgovor s predsjednikom Udruge Draženom Hrženjakom, hrvatskim braniteljem koji je ratni put proveo u 118. brigadi HV-a te 112. brigadi HV-a.
Kada je i s kojim ciljem pokrenuta Udruga?
Udruga je pokrenuta 2011. godine od nas trojice, iduće godine bilo nas je devet, a danas nas ima pedesetak članova. Udruga ima jedan vjerničko-vojnički profil i ono što nas ujedinjuje je vjera u istoga Boga Isusa Krista. Fokus nam je na tome da pomažemo jedni drugima. Prvotni cilj bio nam je pomoć potrebitim braniteljima, njihovim obiteljima, a kako ide vrijeme taj krug se i širi.
Kakav je Vaš stav prema Domovinskom ratu?
Bila je to želja da Hrvati kao građani Hrvatske zajedno s drugim građanima Hrvatske ostvare slobodnu Hrvatsku. Na njega gledamo s ponosom i zahvalnošću. S ponosom jer smo se ustvari othrvali, a sa zahvalnošću jer tu pobjedu dugujemo isključivo Božjoj milosti. Ako netko misli da smo ’91. imali sami kapaciteti i moć da se obranimo taj je u zabludi. Nismo 1991. godine imali niti ljudstva, niti oružja, niti međunarodnu podršku, nismo imali ništa osim srca. Mislim da puno dugujemo kardinalu Kuhariću koji je narodu prenio biblijsku poruku – ako neprijatelj tvoju kuću zapali, ti nemoj njegovu.
S kojim projektima se posebno ponosite?
Zahvalni smo na dokumentarnom filmu „Bura duše“ koji smo snimili kako bi posvjedočili da čovjek kroz vjeru može savladati izazove s kojima se susreće. Film govori o tri hrvatska branitelja s različitim životnim pozadinama, ali sa sličnim ratnim iskustvom u različitim ratnim događanjima. Zvonko koji je našao zaklanog oca i danas ima jedan mir i nema mržnju prema nikome, jedan Darko koji je bio na rubu samoubojstva danas je sretan. Na festivalu Domovinskog filma u Novskoj u konkurenciji 40-ak filmova „Bura duše“ je ocjenjen kao najbolji film od strane žirija.
Također, ponosni smo na projekt „Briga za branitelje“ kojim se želi pružiti pomoć u kući u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, poput obavljanja kućanskih poslova, čišćenja stambenog prostora, pomoći u pripremi obroka, odlaska u trgovinu te pri obavljanju fizičkih poslova u kućanstvu za hrvatske branitelje sa šireg područja gradova Varaždina, Siska i Zagreba te usluga povremenog prijevoza i pratnje u svrhu odlaska liječniku i uključivanja u društvene aktivnosti. Drugi projekt je „Briga za bližnje“ koji je pokrenut nakon dogovora s Udrugom roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i na njemu imamo četiri zaposlene žene koje pomažu starijim osobama u obavljanju usluga pomoći u kući i slično.
Trenutno ste u fazi snimanja novog filma „1991.“, možete li nam nešto više reći o tom projektu?
Film „1991.“ želi dvije stvari istaknuti – prva je činjenica da je ta godina bila nevjerojatno neizvjesna, a drugo, film govori o strancima koji nemaju u tom trenutku nikakve veze s Hrvatskom, ali te godine dolaze u Hrvatsku i uključuju se u njezinu obranu. Film će biti realiziran uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja i Odbora za kulturu grada Zagreba. U projekt smo krenuli 0 kuna s vjerom da ta tema zaslužuje pažnju, baš kao i u prvi film „Bura duše“. Ipak ovog puta ekipa je puno ozbiljnija. Scenarist je povjesničar koji je jedini relevantan kada je u pitanju tema stranih dragovoljaca Tomislav Šulj, a sve će biti finalizirano pod redateljskom palicom Gorana Maršaleka.
Ovaj tjedan otvorili ste zanimljiv humanitarni „dućan“. Odakle ideja?
Moram biti iskren i priznati da je ideja kopirana jer takav „dučančić“ postoji već u Zagrebu na Jarunu pod nazivom Quanah. To je prostor humanitarnog djelovanja u kojem osoba može donirati određena sredstva, odnosno može uzeti određeni artikl i zatim donirati sredstva po volji. Na taj način se osigurava da prostor može djelovati, a dio novca će se izdvajati za potrebe braniteljske populacije, ali ako bilo tko dođe, a treba mu pomoć tu smo. Evo sada nam već dolaze kažu – nemam cipele – i mi onda jednostavno damo osobi cipele.
Što se sve može naći u „dućanu“ i ima li on radno vrijeme?
Odjeća, obuća, sitnice za kućanstvo, a primamo i veće donacije poput kućanskih aparata, ali oni neće biti u tom prostoru jer je premal, ali biti će na Facebook stranici. Raditi će od utorka do subote. Nedjelja nam je neradna, a ponedjeljkom ćemo dogovarati donacije i slične poslove obavljati vezane uz održavanje „dućana“. Utorak, četvrtak i subota radimo prijepodne, a srijeda i petak popodne – po tri sata.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.