Na današnji dan, 31. kolovoza 2008. godine, preminuo je brigadir Aldo Lučev, heroj Domovinskog rata.
Lučev, poznat kod suboraca pod nadimkom „Sablja“, rođen je 1. srpnja 1957. godine u Laduču kraj Zaprešića, a korijene vuče s otoka Prvića u šibenskom arhipelagu. Nakon završetka srednje škole u Zagrebu, odlazi u Padovu gdje upisuje medicinski fakultet. Ipak nemiran duh, odveo ga je u Francusku gdje se 1983. godine pridružio Legiji stranaca.
Ondje je po završetku obuke bio nadređeni kaplar u jednom od vodova, o čemu svjedoči i Miljenko Filipović, njegov suborac i bivši zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, naglašavajući da se uz pomoć Lučeva na početku svoga puta u Legiji stranaca brzo snašao i uspio uklopiti tako da ga nadređeni zapamte po dobru:
Naravno, osim htijenja i psiho-fizičkih sposobnosti u prvom razdoblju vojne karijere u Legiji potrebno je imati sreće i snalažljivosti. Ja sam imao veliku sreću što je u mojem vodu nadređeni kaplar bio pokojni Aldo Lučev. On mi je puno pomogao u tom prvom razdoblju. Rekao mi je da se javim uvijek kada nadređeni pitaju: „Tko želi biti volonter?“, odnosno kad traže dragovoljca za neku zadaću. Uistinu, ja sam se stalno javljao i oni su me stalno uzimali za zadatke. Ali kasnije, kad su me upamtili, više me nisu uzimali već su naprotiv izabirali one koji se uopće nisu javljali. Ti i slični savjeti pokojnog Lučeva mnogo su mi pomogli.
Godine 1985., na vlastiti zahtjev, Lučev prelazi u 3. pješačku pukovniju Legije stranaca (3e régiment étranger d’infanterie) koja se nalazi(la) u Francuskoj Gvajani u Južnoj Americi. Džungle Amazone postale su njegov novi dom. Ondje je u dvije godine osim vojnih vještina usavršio i znanje iz medicine jer je na sebe preuzimao i ulogu bolničara u vrlo složenim tropskim uvjetima. Po povratku u Francusku Aldo je pristupio 2. pješačkoj pukovniji (2e régiment étranger d’infanterie). Kao bolničar u sanitetu odlično se snašao izvršavajući niz složenih zadataka. Prva misija bila je sa zadatkom uspostave mira i stabilnosti u glavno gradu bivše francuske kolonije Centralnoafričke Republike – Banguiu. Iduća operacija Legije stranaca u kojoj je sudjelovao Lučev, operacija „Requin“ (hrv. morski pas) u Gabonu, bila je ključna u zaštiti francuskog stanovništva koje se ondje našlo usred sukoba za vlast. Vrhunac njegove legionarske karijere svakako je bila operacija „Pustinjska oluja“ u Iraku u kojem je proveo 7 mjeseci.
Kada je postalo jasno da u Hrvatskoj počinje rat te da će svoje znanje moći upotrijebiti u borbi za Hrvatsku samostalnost i neovisnost Lučev napušta Legiju stranaca. Zajedno sa skupinom hrvatskih legionara odlazi u pomoć obrani Domovine. Preko Italije i Slovenije Aldo Lučev stigao je u Hrvatsku, a zajedno s njime i Bruno Zorica-Zulu, Miljenko Šimičević-Slave, Stanko Krešo, Joža Kamenar, Pero Vincetić, Damir Bartolić dok im se naknadno pridružio i Ilija Tot.
Lučev se po dolasku u Hrvatsku pridružio novooformljenim specijalnim postrojbama, postavši dozapovjednikom specijalne postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske – bojne “Zrinski”. Po osnutku bojne započela je i obuka novih pripadnika, a uz zapovjednike Rosu i Filipovića, upravo je Aldo Lučev, zajedno s Antom Glavinićem, bio zadužen za praktičnu obuku pripadnika postrojbe.
Nakon što je 1994. godine osnovan 1. hrvatski gardijski zdrug, a njegovu sastavu, među ostalima, pridružena bojna Zrinski, Aldo Lučev postao je načelnik Odsjeka za operativno-nastavne poslove u Zdrugu. U svojem bogatom ratnom putu, kao pripadnik bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga, borio se na ratištima diljem Hrvatske i BiH.
Preminuo je 31. kolovoza 2008. godine te je 3. rujna uz najveće vojne počasti pokopan na mjesnom groblju Laduč pokraj Zaprešića.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija – Aldo Lučev (u prvom planu) s pripadnicima bojne „Zrinski“ na dubrovačkom ratištu 1992. godine
Izvori
Literatura
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.
Internet
Renata Rašović: “Legionar koji je stvarao hrvatske komandose”, Večernji list, pristup ostvaren 31.8.2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/legionar-koji-je-stvarao-hrvatske-komandose-1274802
Tomislav Šulj: “Hrvati legionari odlaze u ljeto 1991.”, Vojna povijest, pristup ostvaren 31.8.2020., https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/hrvati-legionari-odlaze-u-ljeto-1991-907918
Tomislav Šulj: “Miljenko Filipović – jedan od prvih zapovjednika specijalnih vojnih postrojbi Hrvatske vojske”, Crne mambe, pristup ostvaren 31.8.2020., https://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/ratovi/u-vihoru-rata/3825-miljenko-filipovic-jedan-od-prvih-zapovjednika-specijalnih-vojnih-postrojbi-hrvatske-vojske-1-4-domoljubni-portal-cm-u-vihoru-rata
Facebook stranica 1. HRVATSKI GARDIJSKI ZDRUG