Općina Sunja udaljena je 80-ak kilometara od Zagreba, 20-ak kilometara od Siska, 15-ak kilometara od Hrvatske Kostajnice i 30-ak kilometara od Hrvatske Dubice. Tragovi njezina postojanja sežu u prapovijest, no njezino postojanje umalo je bilo izbrisano da nije bilo hrabrih branitelja koji su požrtvovno branili općinu i njezine stanovnike. Ovo je priča o inatljivoj Sunji.
Sunjani su uvučeni u Domovinski rat u ljeto 1991. godine nakon što ovaj geografski dio postaje jedno od strateški važnih područja za neprijateljske snage. Ranojutarnjem napadu 27. srpnja 1991. godine prethodili su otvoreni sukobi na području Gline, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Struga, Kuljana, Majura i tog dijela Pounja. Pobunjeni Srbi iz navedenih područja u srpnju okružuju sve dijelove Sunje osim sunjskog mostobrana, točnije skele na Savi. Ova skela bila je i ostala jedina veza s ostatkom Hrvatske u navedenom periodu.
FOTO: Facebook
Prva pomoć stiže 29. srpnja u vidu postrojbe sa 120 pripadnika pričuvnog sastava na čelu sa Žarkom Pešom. Peša nije imao lak zadatak – nedostatak naoružanja i jasne organizacije u početnim danima obrane nanosili su iznimnu štetu za ovo područje. Organizirana je i specijalna grupa diverzanata koja je brojala 13 ljudi, a glavni zadatak im je bio djelovati tijekom noćnih sati te strašiti neprijateljske snage. Ova diverzantska grupa snalazila se kako je mogla, pa su čak morali jedni od drugih posuđivati naoružanje prije odlaska u misiju
Dana 15. kolovoza 1991. godine Sunja je doživjela jak topnički i pješački napad kojim se neprijatelj pokušao probiti kod sada bivše tvornice Vajda.
Dana 3. rujna 1991. godine u Sunju dolazi Slobodan Praljak sa svojom Umjetničkom satnijom i to na Pešin poziv. Praljak postaje zapovjednik obrane Sunje i tu dužnost obnaša do veljače 1992. godine. Upravo ovaj period označava početak organizacije i uređenja obrane: počinje se raditi na utvrđivanju pozicija, izgradnji rovova i bunkera, novačenju branitelja, implementaciji uređenja crte obrane. Sunjski branitelji organizirali su obrambenu crtu na potezu od Graduške Posavske, Grede, Sunje, Krivaja, Žremena i Bistraća do Bobovca. Druga obrambena linija protezala se preko lijeve obale Save do Trebeža.
FOTO: 24 sata
Sunju su branili doista svi koji su tamo živjeli i koji su bili dio zajednice. Svjedoci teškog uništenja i rata na tom području svjedoče teškim stradanjima i uvjetima koji su ih okruživali. Gotovo bez naoružanja, bez znanja o baratanju granatama i postojećim oružjem, kratki periodi sna bili su svakodnevica sunjskih branitelja koje su činili mještani, sastavi policije iz Sunje i Zagreba, dragovoljci iz Siska, Lepoglave i Tomislavgrada, pripadnici ZNG Gromova.
Dana 21. rujna 1991. godine na Sunju je ispaljeno preko 1000 projektila. U ovom napadu urušena je crkva, poginuo je jedan branitelj, a pet osoba je ranjeno.
Dana 30. listopada 1991. godine topnički napadi su gotovo udvostručeni, podebljani neprijateljskim pješačkim napadima. Ovim napadom branitelji su potisnuti, a neprijatelji zauzimaju Glavni kolodvor. U istom danu, braniteljske snage uz pomoć topništva potiskuju neprijatelje i vraćaju Glavni kolodvor u svoj posjed. Jaki avionski napadi 1. i 2. studenog pokušavaju porušiti skelu na Savi, jedinu poveznicu Sunje s ostatkom Hrvatske. Dva branitelja i dva civila izgubila su život, a četvero ih je ranjeno. Uz gubitke, branitelji uspijevaju uništiti neprijateljski tenk. Ova dva dana smatraju se najtežima u obrani Sunje jer je na općinu sasuto preko 3000 projektila.
FOTO: Facebook
Dana 14. prosinca 1991. godine Sunja ponovno doživljava obilni projektilni napad u kojemu je pet branitelja poginulo, a šest ih je ranjeno.
Nakon što Praljak u veljači 1992. godine odlazi s mjesta zapovjednika obrane, njega na funkciji zamjenjuje Žarko Peša i to do rujna 1992. godine. Nakon rujna 1992. godine na područje dolazi UNPROFOR temeljem međunarodnog sporazuma. Operacijom “Oluja” u kolovozu 1995. godine na sunjskom području Hrvatska vojska postavila je obrambeni pojas na liniji Sunja – Hrvatska Kostajnica – Dvor, obranivši tako Sunju i okolna mjesta. Operacijom “Oluja” na sunjskom području rat se službeno privodi kraju.
Na području Sunje poginulo je 78 branitelja, a preko 150 ih je ranjeno. Uništeno je 1157 stambenih objekata, 607 gospodarskih zgrada, a šteta koja je nastala miniranim područjem je nebrojiva. Usprkos tome, Sunja nikada nije bila osvojena niti napuštena. Među svim braniteljima posebno se ističe glumac Sven Lasta, pripadnik Umjetničke satnije jedan od najstarijih sunjskih branitelja rođen 1925. godine. Lasta je držao prvu crtu bojišnice na Glavnom kolodvoru na snajperskoj poziciji, a kako bi došao do svoje pozicije svaki dan bi vozio bicikl. Jedino čega se bojio jest da ne padne s bicikla. Lasta je napisao i pjesmu „Piše Sunja Vukovaru“ s kojom ćemo vas ostaviti:
Dunav je otvorio njedra i blago spustio
sveca-viteza na šaš i pijesak.
Utonuo je svetac u utrobu grada
i mirno spavao kroz stoljeća.
Tiha braća mrmljala su nad njim molitve,
optočili ga dragim kamenom.
I stoljeća su prošla…
I dode dlakav nakot i pohlepno
utrobu razgrne, sline im potekoše.
Ukrali su sveca-viteza, odnijeli su
drago kamenje i ubili otkucaje u grudima grada.
Otkle li su došli, iz kojih vremena?
Da ih nije iznjedrio Vučedol?
Ne kuca više srce vitezova, a tihi otkucaji
još se na Mitnici čuju.
Sad grad je oklop željezni sapeo
i sve stade pod gomilom gvozda.
Ja, Sunja, nemam tvoju slavnu prošlost.
Imam samo Mariju Magdalenu, a i
ona je nekad bila grešnica.
Sad kleči ranjena, na ramenu pleh se njiše.
Zvona šute, treće zvono napuklo noću uzdiše.
Crijep se rasu preko cintera.
Jučer su se vratile dvije rode.
Tebi, Vukovare, možda nikad.
Mene hrane moji vilenjaci zeleni, svi
zenge sa svojim smiješnim imenima.
I Veprovi i Potopljeni štakori i Cucki
i Leteća tvrđava i Gubavci i Zlikači
i Neuperni tulipani i svi oni neizbrojeni.
Ja sam samo skromna Sunja, ponižena godinama. Imam rijeku, zelenu s tri mrtva mlina, sa vrbovim šibljem koje sada pupa.
Na mom zidu piše putnik namjernik: »Ostaj zbogom,
krivudava cesto i ti, Sunjo, zajebano mjesto«.
Vukovare, gdje su tvoja djeca?
Sveti Bono, tko će ih sad čuvat?
Ja osluškujem i čekam tvoje uskrsnuće.
Poslat ću ti moje vilenjake sa svojim
smiješnim nadimcima, jer nisam dala
niti pedlja svoje zemlje i ja sam sada muško
ja sam mali Vukovar.
NASLOVNA FOTO: 24 sata
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
