Domovinski rat Na današnji dan

Deblokada Dubrovnika

Na današnji dan 1992. godine deblokiran je Dubrovnik nakon osmomjesečne opsade.

Opsadu Dubrovnika izvele su kombinirane snage JNA, JRM i JRZ, potpomognute crnogorskim snagama i dobrovoljcima. U brzom naletu neprijateljskih snaga postignut je cilj okupacije od Prevlake do Stona, a samim time i blokade Dubrovnika, koji se našao pod divljačkim napadima neprijateljskih snaga.

Potpisivanje Sarajevskog primirja donijelo je smirenje situacije na području Dubrovnika, no rat nije jenjavao u Hercegovini, u kojoj je cilj agresora bilo izbijanje na Neretvu i potpuno odsijecanje juga Hrvatske. Zbog toga se 10. travnja 1992. godine zapovjednikom Južnog bojišta imenuje general Janko Bobetko, na čiju je zapovijed 16. svibnja započela akcija deblokade Dubrovnika.

Uslijed pritiska međunarodne zajednice, a nakon što su hrvatske snage uspjele u naumu oslobađanja Slanog, pripadnici neprijateljske vojske prisiljeni su na povlačenje iz hrvatskih mjesta (te iz predgrađa Dubrovnika – Mokošice) na područja unutar granice BiH. Time je 26. svibnja postignuta (djelomična) deblokada Dubrovnika.

Ipak, neprijateljske su snage na području BiH zauzimale dominantne kote i visove u blizini hrvatske granice, napadajući sva vozila koja su prolazila Jadranskom magistralom, čime su i dalje vršili kopnenu blokadu juga Hrvatske. Tek je akcijama koje će uslijediti – “Čagalj”, “Tigar”, “Oslobođena zemlja”, “Vlaštica” i “Konavle” postignuta potpuna deblokada Dubrovnika, a hrvatski je jug uspješno obranjen.

Tijekom opsade Dubrovnika i dubrovačkog područja počinjena je materijalna šteta velikih razmjera – razarali su se gospodarski objekti, crkve, groblja, spomenici kulture i domovi. Izravna se šteta procjenjuje na milijardu i pol eura. U obrani i opsadi Dubrovnika, njegove okolice i zaleđa poginula su 182 branitelja i 11 pripadnika Narodne zaštite iz Dubrovačko-neretvanske županije, 235 branitelja iz postrojbi pristiglih iz drugih krajeva Hrvatske te 92 civila, a mnogi su branitelji i civili odvedeni u logore Bileća u BiH i Morinj u Crnoj Gori, gdje su svakodnevno mučeni.

O autoru

Ines Herceg