Nakon što je završena VRO Maslenica te je postignut cilj cestovno-komunikacijskog povezivanja hrvatskog sjevera i juga, uslijedile su borbe za očuvanje oslobođenih teritorija koje je neprijatelj protunapadima svim silama pokušavao oduzeti.
Nalet srpskih snaga predvodile su elitne postrojbe arkanovaca, kapetana Dragana i jurišne brigade Vojvode Vuka te dijelovi srpske vojske iz Bosne, a njihova su djelovanja bila usmjerena najviše na pravac Smilčić-Kašić-Islam Grčki.
Na ovim su položajima teritorij branili pripadnici 4. gardijske brigade „Pauci“, koji su izmoreni velikim naporima trebali predati svoje položaje pripadnicima 3. gardijske brigade „Kune“. Pripadnici 3. GBR iz Zagreba su helikopterima prebačeni na zadarsko područje, gdje su se već drugi dan, 1. veljače, našli u žestokim borbama.
Nespremni za protunapad neprijatelja, još uvijek nepotpuno zamijenjeni s pripadnicima 4. GBR te nepripremljeni na teren zadarskog zaleđa (u usporedbi sa slavonskom ravnicom), upravo na današnji dan našli su se pod udarom agresora koji je započeo topničkom paljbom u 7:30, a nastavio se pješačko-tenkovskim napadom.
U bitki za Kašić prvog je dana, pri smjeni linija, poginulo 18 hrvatskih vojnika – 17 pripadnika brodske 3. bojne „Kobre“ te jedan pripadnik 4. GBR. Drugog je dana poginulo još osmero pripadnika 3. GBR, a do kraja akcija oslobađanja zadarskog zaleđa najveću je žrtvu za slobodu i obranu Domovine podnijelo 35 pripadnika 3. GBR „Kune“. Njihova je žrtva omogućila da se sačuva Kašić, koji su hrvatske snage nekoliko puta oslobađale, što je bilo ključno za obranu i očuvanje grada Zadra.