Arheologija Medvedgrada (I. DIO)

Utvrda Medvedgrad nalazi se na planini Medvednica iznad Zagreba. To je kamena utvrda koja potječe iz srednjeg vijeka, točnije iz 13. stoljeća. Srušena je i napuštena nakon velikog potresa koji je pogodio Zagreb 15. rujna 1590. godine. Usprkos uništenju od potresa i napuštanju raznih vlasnika, danas ona i dalje stoji, obnovljena i otvorena za posjetitelje.

Medvedgradska utvrda izgrađena je na nagovor pape Inocenta IV. On je 1245. godine bio u velikom strahu od moguće ponovne provale Tatara. Tako je 1247. godine uputio pisma da biskupi, s privolom kralja, potraže mjesto na koje će pobjeći u slučaju potrebe. Biskup Filip je pomoć dobio od kralja Bele IV. i Stolnog Kaptola Zagrebačkog. Kralj mu je poklonio posjed na Medvednici i tako je u kratko vrijeme do 1252. godine., biskup Filip, sagradio utvrdu Medvedgrad.

Kralj Bela IV. je za to vrijeme vodio dugotrajan rat s češkim kraljem tako da mu je ova utvrda pomogla za obranu „kraljevine Slavonije“. Nakon njegove smrti i smrti biskupa Filipa, utvrda je vraćena Zagrebačkoj crkvi i Kaptolu kojima je (zbog velikih troškova) bila na teret do 14. stoljeća.

Godine 1436., grof Herman udaje svoju kćer Barbaru Celjsku (u legendama poznata kao Crna kraljica) za staroga kralja Sigismunda. On je obitelj Celjski kao zahvalu proglasio državnim knezovima, čime su njihovi posjedi bili državne kneževine. Tako su postali nadležni nad gradskom upravom Gradeca. Za medvedgradskog kaštelana, Celjski su postavili Nijemca Vihelma Stamma. Stamm je po dolasku na Medvedgrad započeo s pljačkom okolnih sela. Krao je stoku, kućanske predmete i otimao siromašne seljake. Jedno od tih okolnih sela bili su Gračani, a osim njih, pljačkao je i Gradec. Zbog toga je gradska općina Gradeca tužila medvedgradskog kaštelana V. Stamma banu Matku Talovcu koji je bio neprijatelj obitelji Celjski. Stamma to nije previše diralo pa je iz osvete krenuo u nove pljačke. Ovaj se puta gradska općina javlja kralju Albrechtu. Parnica je održana pred kraljem, a Gračanci se, vjerojatno iz straha od ponovne osvete medvedgradskog kaštelana, nisu javili te je optužba odbačena.

Krajem 15. stoljeća Medvedgradom vladaju Korvini. Nakon smrti kralja Matije Korvina, Medvedgrad dolazi u ruke njegova nezakonita sina Ivaniša Korvina. Ivaniš je dobio titulu slavonskog hercega, a njegov najveći neprijatelj bio je Osvald Tuz. Njihovi sukobi znali su biti toliko veliki da bi se morao uplesti i kralj.

U 16. st. Medvedgradom vlada Nikola Zrinski koji ne uspijeva obraniti svoje posjede od Turaka i bježi u Ugarsku. Tamo je zauzeo vlastelinstva Petra Erdodya koji zauzvrat dobiva neke posjede Nikole Zrinskog u Slavoniji, među kojima je i Medvedgrad. On po dolasku mijenja Medvedgrad za posjede oko Rakovca, a razmjenu je izvršio s Ambrozom Gregorijancem. Godine 1590. Medvedgrad je zadesio potres nakon kojega se ovdje više nije moglo živjeti. Gregorijanci su zadnja plemićka obitelj koja je samostalno vladala Medvedgradom.

Početkom 17. st. braća Zrinski iskorištavaju medvedgradski rudnik srebra i zlata. Najvažniji događaji Medvedgrada dogodili su se do 1642. godine, nakon čega je do 1945. godine Medvedgrad mijenjao još nekoliko vlasnika. Naposljetku je došao u ruke Šumarije Zagreb.

Kako nam Nada Klaić u svojoj knjizi Medvedgrad i njegovi gospodari govori, poznato je da su na Medvedgrad odlazili planinari koji su odnosili nalaze koje bi pronašli u potrazi za blagom Barbare Celjske skrivenim u ruševinama Medvedgrada.

Medvedgrad je fotografiran i pregledan 1912. godine kada se osnovalo „Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“. Par godina prije, na Medvedgradu je pronađen ranogotički kapitel i tri grba na kamenu. Poznato je i kako su mnogi samozvani arheolozi vršili iskopavanja i do 2 metra dubine tokom godina te na taj način uništili veliki broj nalaza s Medvedgrada.

Novija, sustavna istraživanja, odnosno konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su 1979. godine i trajali su do Domovinskog rata 1990-ih. Istraživanja je vodio Restauratorski zavod Hrvatske.

12. svibnja 2001. godine počela su još jedna arheološka istraživanja na Medvedgradu, a službeo ih je otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić koji je ovdje došao i u obilazak Oltara Domovine.

Najstariji, slučajni nalazi pronađeni u blizini utvrde datiraju u kameno, bakreno i brončano doba, a to su kamene i brončane sjekire korištene za svakodnevne potrebe prapovijesnog čovjeka. Osim alata pronašlo se i nešto brončanog nakita za koji kažu da je bio dio ostave iz 12. st. Pr. Kr. Ta ostava iz brončanog doba govori nam o mogućem putu prema zagorskoj strani Medvednice na kojoj je možda u to vrijeme bila metalurška radionica. Mirnik I. u svojem dijelu „Castrum Medved“ spominje i nalaz još starije, kamenodobne (neolitičke) sjekire s Medvednice koji se sad čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Još davne 1908. godine u Arheološki muzej u Zagrebu donesen je kapitel koji je najvjerojatnije pripadao kapelici za koju još nije bilo sasvim sigurno da li je i gdje je postojala. Istraživanjem Medvedgrada 1981. godine otkrivena je Kapela Sv. Filipa i Jakova. U kapelici i oko nje, pronađeno je mnogo dijelova kamenih ukrasnih elemenata koji pripadaju romaničkoj i gotičkoj fazi. Kapela Sv. Filipa i Jakova zasigurno je jedan od važnijih nalaza.

Izgrađena je u 12. stoljeću, a 1300. godine talijani na njoj slikaju freske. Zapisano je i kako je biskup Eberhard Alben dao donijeti jedno od 6 zvona sa Zagrebačke katedrale na zvonik ove kapelice Sv. Filipa i Jakova. Biskup Aleksandar je 1682. godine u kapelici, koja je tada bila već ruševina, pronašao ikonu Majke Božje koja doji dijete. Unutra su pronašli kipove s početka 13. stoljeća. To su dva Atlasa prikazana kao debeljuškasti muškarci s velikom bradom koji drže svod. Po grčkoj mitologiji, Atlas je bio jedan od Titana koji se borio protiv Zeusa pa je za kaznu morao nositi nebeski svod. Preko puta njih, iza oltara, stajala su dva lava koja „jedu“ stupove, a zato su ih i prozvali lavovi „stupožderi“.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.