Dobro je znati

6. dio: Mnogi propali dogovori

izetbegovic tudman milosevic

Predsjednik Predsjedništva SR BiH Alija Izetbegović nalazio se na čelu republičkog izaslanstva koje je 21. siječnja 1991. u Sarajevu razgovaralo s izaslanstvom Republike Hrvatske.

Nemogućnost nalaženja zajedničkog konsenzusa oko ključnih pitanja neminovno će voditi Bosnu i Hercegovinu u kaotično stanje. Predsjednik Predsjedništva SR BiH Alija Izetbegović nalazio se na čelu republičkog izaslanstva koje je 21. siječnja 1991. u Sarajevu razgovaralo s izaslanstvom Republike Hrvatske.

U tom je razgovoru posebno istaknuto da su oba izaslanstva suglasna da iz krize treba izaći bez primjene sile te da se u budućem ustrojstvu zemlje mora očuvati nepovredivost vanjskih i unutarnjih granica.

Nakon sastanka Izetbegović je izjavio:

„Postoji apsolutna podudarnost gledišta rukovodstva BiH  i Hrvatske kad je u pitanju suverenost BiH.“

Očigledne razlike bile su u odnosu prema Jugoslaviji. Hrvatska je tražila samostalnost i dogovor o novoj zajednici, dok je BiH ostala na pozicijama Jugoslavije s ravnopravnim republikama. Treba istaknuti da je od tada hrvatska podrška prema suverenosti BiH u biti najviše ovisila o odnosu BiH prema Jugoslaviji i jugoslavenskoj krizi koja se tijekom 1991. prelamala preko Hrvatske.

Izetbegović je već 22. siječnja 1991. vodio izaslanstvo SR BiH u Beograd, gdje je o budućnosti Jugoslavije razgovarao sa Slobodanom Miloševićem. Nakon još jednog sastanka izjavio je: „Danas sam veći optimist nego što sam to bio prije tri dana. Naravno, ako znam čitavu situaciju, a smatram da sam dobro informiran“. Po povratku u Sarajevo Izetbegović je dobio upit novinara kako očuvati Jugoslaviju kada Slovenija i Hrvatska već traže da se napravi diobena bilanca.

Izetbegović je na to odgovorio:

„Jugoslavija ima na tisuće ugovora s drugim zemljama, a Međunarodni monetarni fond poručuje kako ne priznaje male državice“.

Predsjednik SDS-a Radovan Karadžić izjavio je novinarima:

„Lakše se diše i zbog toga što je sada definitivno jasno da Bosna i Hercegovina ostaje za Jugoslaviju i u Jugoslaviji.“

Razliku između vrhovništva Republike Hrvatske i Republike Srbije u odnosu prema BiH naveo je Stjepan Kljuić, koji je rekao da RH priznaje i podržava puni suverenitet BiH, dok vodstvo Republike Srbije tu istu suverenost i granice BiH uvjetuje opstankom Jugoslavije.

Raznim pregovorima istovremeno se nastojala ojačati sama pregovaračka pozicija. Prijetnje su bile svakidašnja pojava te je primjetno sve češće isticanje i naglašavanje pojmova istočna i zapadna Hercegovina koji su u medijima pisani velikim slovom. Jedan od šest srpskih ciljeva, koje je potvrdila i Narodna skupština Republike Srpske (tek) 12. svibnja 1992., bio je izlazak na more te uspostavljanje granice na rijeci Neretvi. Srpska politika uspjela je ostvariti četiri strateška cilja: državno razgraničenje od drugih dviju nacionalnih zajednica, koridor između Semberije i Krajine, koridor u dolini rijeke Drine, odnosno eliminacija Drine kao granice između srpskih država, i podjelu Sarajeva.

Peti cilj bio je izlazak na more, što nisu uspjeli, a šesti cilj – uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi. Taj cilj djelomično su uspjeli ostvariti; izašli su na Unu, ali ne i na Neretvu. Iz ovoga je jasno vidljivo da nisu uspjeli ostvariti upravo one ciljeve kojima su prepreka bili Hrvati, i to ponajviše Hrvati u Hercegovini. Unatoč tome, upravo su Hrvati iz Hercegovine bili često optuživani za neku vrstu dogovora sa Srbima.

Na kritiziranje Karadžića da: „…ovlašćuje predsjednika SR Srbije Slobodana Miloševića da zastupa interese Srba iz BiH u Jugoslaviji“, odgovorio je: „…za srpski narod suverenitet Jugoslavije prvenstveni je suverenitet“ te je uz to izjavio kako u slučaju raspada Jugoslavije ovlašćuje Miloševića, a u slučaju da se Jugoslavija čuva i gradi, ovlašćuje Izetbegovića. U veljači 1991. na istoj sjednici Izetbegović je dva puta rekao da bi on: „…zbog suverene Bosne žrtvovao mir, a ne bih zbog mira žrtvovao suverenu Bosnu“. Time je još jednom dao do znanja da će muslimani „oružjem braniti Bosnu“.

U užarenoj atmosferi Radoslav Spremo, zastupnik Srpskog pokreta obnove, rekao je da je njegova stranka za Jugoslaviju i federalnu BiH te da je to maksimalno što BiH može imati, a zatim je poručio: „Ako vam to ne odgovara, srpski narod živjet će u jedinstvenoj srpskoj državi, čije su granice na istoku svetinje, a na zapadu jame koje su postale svetinje“.

U tajnosti su započete pripreme za „nastavak politike drugim sredstvima“ te su krenule pripreme za rat koji će u susjednoj Republici Hrvatskoj uskoro odnijeti i prve žrtve. JNA je  17. kolovoza 1990. prizemljila helikopter hrvatske policije, koja je krenula u akciju oduzimanja oružja iz pobunjenih policijskih postaja (Knin), čime je započela tzv. „balvan revolucija“. Otvoreni oružani sukob između Hrvata i Srba neminovno će voditi ratu u Bosni i Hercegovini.

O autoru

Braniteljski

Portal Braniteljski.hr posvećen je i namijenjen svim braniteljima Domovinskog rata te onima koji žele naučiti nešto više o procesu koji je doveo do osamostaljenja i stvaranja neovisne Republike Hrvatske.