Na današnji dan 1955. godine na otoku Pašmanu rođen je heroj i jedan od simbola Domovinskog rata – general Ante Gotovina.
Na današnji dan 1955. godine na otoku Pašmanu rođen je heroj i jedan od simbola Domovinskog rata – general Ante Gotovina.
Kada je imao četiri godine poginula mu je majka, a nakon toga s ocem i bratom seli u Pakoštane kraj Zadra u kojima odrasta sve do 17 godine kada odlazi od kuće.
Najprije je radio kao mornar. Početkom 1973. godine mjesec dana je proveo u utvrdi u starom dijelu Marseillesa, Fort St. Nicolas, u kojem se nalazio regrutacijski centar Legije stranaca. Položio je ispite i potpisao pristupnicu. Tu je prošao padobransku i ronilačku obuku i postao punopravni član postrojbe.
Borio se u raznim zemljama Afrike, 1981. je u Čadu ranjen snajperskim metkom u glavu. Otpušten je u dočasničkom činu narednika. Nedugo potom, Legija ga je ponovno pozvala da se javi u francusko ministarstvo obrane. Tada je dobio ime Toni Monemarte. Postao je instruktor komandosa u zemljama Srednje i Latinske Amerike. Obučavao je i paravojne postrojbe u Gvatemali. Krajem 1983. u prašumi nedaleko od rijeke Montagua razbolio se od tropske bolesti. Prežvio je tako što je žvakao lišće koke. Za zasluge u Legiji stranaca dobio je francusko državljanstvo.
Kada je na CNN-u vidio reportažu o masakru hrvatskih redarstvenika u Borovu, odlučuje se na povratak u Hrvatsku. U lipnju 1991. stiže iz Buenos Airesa u zagrebačku zračnu luku “Pleso”. Odmah se priključuje Zboru narodne garde te postaje načelnik za operacijske i nastavne poslove 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno.
Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina je dao veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra. Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja.
Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u operacijama Maestral i Južni potez kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke (uporavo na današnji dan ’95.).
Još tijekom Oluje, švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt dao je izjavu da je Knin „prekomjerno granatiran“. Haaško tužiteljstvo ubrzo počinje s istragom o zločinima počinjenima tijekom i nakon ratnih operacija. 1998. zatražili su razgovor s Gotovinom. Tadašnja vlada je to odbila jer je u tijeku bio pravni spor oko nadležnosti tog tribunala za operacije Bljesak i Oluja. Nakon promjenom vlasti 2000. prije nego što je završen taj sudski spor u Haagu, Sabor donosi Deklaraciju kojom se dopušta istraga nad tim operacijama. Zbog potpisivanja Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih zapovjednika kojim se tražilo zaustavljanje kriminalizacije generala i Domovinskog rata, predsjednik Mesić umirovio je 28. rujna 2000, uz druge, i generala Gotovinu.
Haaški sud podiže 2001. optužnicu protiv generala Gotovine po široko tumačenoj zapovjednoj odgovornosti zbog navodnog planiranja etničkog čišćenja i ratnih zločina.
Gotovina je uhićen 7. prosinca 2005. godine u mjestu Tenerife na Kanarskom otočju u Španjolskoj. Suđenje je počelo 11. ožujka 2008. U prvostupanjskoj presudi od 5. travnja 2011. osuđen je na 24 godine zatvora kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata zbog djela progona, deportacije, pljačke, razaranja…
Presuda se temeljila na tezi o prekomjernom granatiranju Knina. Žalbeno vijeće Haaškog suda donijelo je 16. studenog 2012. oslobađajuću presudu. Gotovina i Markač, odmah su izišli na slobodu. U Hrvatskoj je potom zavladalo opće oduševljenje, a heroje je na glavnom zagrebačkom Trgu bana Jelačića dočekalo preko 100 tisuća ljudi!
Izvor: Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat
